Buljo i Škorić su sasvim u pravu. Međutim, lako ću ja za njih. Oni kada kažu da je Đoni najveći, oni imaju mozak i elokvenciju da to podupru. I da se ja sa time složim. Al, šta ćemo sa milijun drugih kojima je Đoni kuuuul?
No nebitno.
Nego malo samo da objasnim zašto sam rekao to što sam rekao.
Đoni je prvi, i jedini, pomakao izraz na višu razinu. Do njega, imali smo pjesme tipa "Slatko li je ljubit tajno". Nakon njega, sa takvim nečim se nisi mogao pojavit osim ako istovremeno nemaš harmoniku u ruci. Sa gitarom više ne.
Nadalje, Đoni je napisao user manual za onog ko je spreman promišljati na temu sistem <> pojedinac.
Pojedinaca je takvih bilo svih nas 32.
Onda se desio rat, onda se zabranio Đoni, i onda se deila Retromanija, i dalje pojedinaca ima valjda 30ak.
Dakle? Đoni je pucao previsoko. Njegove pjesme bile su dobro uglazbljenje. Zato je on bio hit. Ne jer je neko prepoznao da nešto hoće da poruči.
Ponavljam, lako ću ja za mog Škorića i mog Bulju, al šta ću sa drugima? Nije li Đonijeva poruka toliko ispravna, da treba da prodre u širi krug ljudi? (nisam rekao široke mase!)
Nadalje, nisam uvjeren da je Đoni bio baš fina i dobra osoba****. Uobražen, egotriper, težak čovjek. Bilo bi bolje da nije bio takav. Kad je vidio da ne može utuvit u glavu balkanskom stadu ono što želi, pokupio je prnje, otpužio za sve Srbe i Hrvate i otišao.
A, šta je bilo kad je on otišao na ženinu penziju i fini Utrehtski zrak?
Bio je rat, pa je došlo poraće, pa je došla tranzicija, koja, božemiprosti, kao da nije nimalo gora od rata.
On je to nastavio komentirati iz fotelje otpuhjući maričin dim.
Mi smo imali... Dugo ništa. Jad i bijedu. Samo takozvanu alternativnu scenu, od kojih su jedino Majke nešto vrijedile i gomilu ufuranih bendova, pa i Hladno Pivo u kvazi punk nedoraslom izdanju...
(Ako mi još neko kaže da se Pivo prodalo, i da je onda bilo iskonskije, zube ću mu razbit, majke mi moje pacifističke.)
Nikog nismo devedesetih imali da nam pjeva o onim stvarnim konkretnim starima koje nas jebu. Nikog. Onda, osamdesetih, kad nas je nešto onako općenito jebalo, a ništa previše konkretno, imali smo Đonija, koji je pak pjevao o Slobodi. Vjerujem da bi se danas Srbi i Bosanci i Makenodnci i Crnogorci rado mijeali za ondašnju neslobodu, ako ništa, zbog pasoša.
Onda dolazi Edo Maajka. Ja ga nazvah Đonijem Štulićem u praksi. Napravio tri albuma i plejn end simpl sasuo u mikrofon ono što niko nije ima 10 godina, a trebalo nam je da to čujemo. Nota bene, ne da promišljamo o tom, nego samo da nam neko iz radio aparata kaže da evo ima nas još koji gunđamo o istim stvarima.
No dobro, osim Ede? Spominje se i Šaran u ovom korpusu, ali on ipak pjeva o Bosanskoj recentnoj zbilji i beznađu i poraću o kojem mi nemamo pojma, jer nam, ustvari, u usporedbi sa BiH, uopće nije loše. Nimalo.
Nemamo ničeg više do Hladnog Piva.
I Kekina koji se na zadnjem albumu tako grčevito kritičkog osvrta na potrošačku, kapitalističku i medijsku zbilju Hrvatske da ja ne skidam osmijeh već danima.
Da, Štulić je provocirao na razmišljanje. Kekin to radi neusporedivo manje, ali brate, zar je to bitno? Nije li bolje da tehnički poetski kriteriji budu malo manji, ali da zahvate malo više ljudi? Iako, ovo je nacija debila, neće im ni to ništa pomić. Ko da će iko skontat šta Mile oće reć? Neće!
Recimo pjesma o ženi koja bi dala sve na svijetu, samo da joj život bude ko iz kataloga...
Pjesme o bračnom paru koji mora živjet sa roditeljima...
Pjesme o ženema koje se nasilu udaju jer evo, došlo im je vrijeme, moraju...
Pjesme o odnosu oca i sina koji su ko stablo i jabuka... hej, osim Springsteena, ko je pisao o tome?
Onda plejn end simpl rodnanje na potrošačko društvo...
Ne postoji N I T K O na ovim prostorima da se pozabavio tim temama. Dakle, to je plus u startu. Nadalje, teme su obrađene, bez puno filozofije, relativno lako razmumljive svima (mada, kunem se, biće likova koji će reć, e koji je ovo kurac, e, ne kužim kaj oni to briju), i ako se vještina da se sa malo riječi stvaraju moćne pjesničke slike zove talentom, onda eto i to.
Jebiga, koliko je puta Đoni sa mnogo rekao malo? Ali to je više problem njegovog ega, ne talenta.
i dalje smo tu
ona, ja i moj tata
naša velika ljubav
na premalo kvadrata
i dalje moja draga spava
u sobi gdje sam ljepio slike iz brava
Nema trunke uzvišene poezije u ovom, ali ja se ipak naježim.
Biloški sat, nešto što na prvi pogled zvuči kao odvratna šovinistička pjesma da bi ipak ispalo da je - feministička:
reci dali si to na sniženju?
jer je potražnja bila premala?
ajde zajebi tu priču
i ispravi kičmu
pa taman se i ne prodala
Kako ne bi okolo gledali
niz ulice su nam poredali
velike slike u boji
na kojima točno stoji
kako izgleda sreća
kad se uveća
Moćda nisam trebao reći da je Kekin bolji od Štulića. Trebao sam reći da ga, kad se sve zborji i oduzme, više cijenim.
Da skratim:
TOP 5 razloga zašto se Elvud neće ispisat iz Hrvata kad Stipetu istekne mandat:
1. Hladno Pivo
2. -
3. -
4. -
5. -
Eh, da mi je naći još četiri.
P.S.
**** - Nikako i nipošto nisam pobornik teze "Autor je mrtav". Postmodernisti mi inače idu na živac, a ova je teza je naprosto besmislena. Duše robova mogu biti odličan roman sve do kraja svijeta, pa ipak Aralica nije zaslužio da stoji na mojoj polici.
O svemu drugom sam popustiljiv i diskutirat ću otvoreno, ali vrlovrlovrlo sam uvjeren da se autor ne može i ne smije potpuno odvojiti od djela!!!!!!!
|
Eto. 