| Remorkerski forum http://remorkeri.hr/forum/ |
|
| ...i tako, eto ti pesma, ludo jedna... http://remorkeri.hr/forum/viewtopic.php?f=14&t=12 |
Stranica: 1/118. |
| Autor/ica: | crni labud [ sri ožu 17, 2004 12:16 pm ] |
| Naslov: | ...i tako, eto ti pesma, ludo jedna... |
Svi vec znate da ja jednostavno moram imati jedan ovakav topic....gdje mogu pisati neke pjesmice koje volem kada mi dodje...so, eto ga... A svecano otvaranje topica ima jedna koju netko meni jaaako drag, jaaako voli... Pa eto ti je onda, ludo jedna Rekli su mi da je dosla iz provincije strpavsi u kofer snove i ambicije drug je studirao sa njom pa smo se najzad sreli ona i ja shvatih, boze, ovo je sazvezdje za nju - provincija Srce stade k'o dete da se otima trazili smo se po prethodnim zivotima ostavih iza sebe svet, zablude, promasaje koji tiste prosto, lako, k'o neko beznacajno pristaniste O da mi je da se jos samo jednom zaljubim opet bih uzeo kostim vecnog decaka i opet bih smislio kako da prodangubim dok ona ne sleti niz hodnik studenjaka Gorda naspram podsmeha i spletki poslednjih usamljeni galeb iznad mora osrednjih reci bi sve pokvarile, samo se cutke pokraj mene stisla sami, svoji, izbeglice iz besmisla O da mi je da se jos samo jednom zaljubim opet bih gledao niz kej kao niz prugu i opet bih znao da se u oblak zadubim i cekao bi samo nju, nijednu drugu Napisi mi pesmu, mazila se. Nisam znao da li cu umeti. Reci jesu moje igracke, cakle mi se u glavi kao oni sareni staklici kaleidoskopa i svaki put mi je druga slika u ocima kad zazmurim ali postoje u nama neke neprevodive dubine. Postoje u nama neke stvari neprevodive u reci, ne znam... Napisi mi pesmu, molila je. I nisam znao da li cu umeti. Voleo sam je tako lako a tako sam tesko to znao da pokazem a onda odjednom raspored mladeza na njenim ledjima kao tajna mapa pokazao mi je u koje zvezde treba da se zagledam i tako, eto ti pesma, ludo jedna... |
|
| Autor/ica: | malimis [ sri ožu 17, 2004 12:29 pm ] |
| Naslov: | |
Da... nisam ni sumnjala Ovo je trebao biti moj slijedeći topic Pa eto onda mali doprinos i od mene Hej, otkači šlepove! Nanišani jutro i pusti tu stvar neka klizi. Postoje kod Amera reči za to: "Take it easy", lutko lepa, zrela se breskva nebom cepa. U kosu me zadeni, k'o malenu sedefnu šnalu me skri iza temena. Svi satovi svemira žure, mi imamo vremena, puna kapa. Noć i nas dvoje, stara klapa. Nije ovo uspavanka, pesma gnjavanka, buenas noches ciquita, to smo smislili vrag i ja, to je magija, tajni prolaz kroz noć. Baš polaze galije do vina i maslina, 'ajmo malo na jug Italije, zatvori oči... U tajnoj sam misiji! Moj dom je tek maleni svitac na nebeskoj pučini a ja sam na ovoj planeti da sretnom te učinim, spavaj samo. Ne znaju oni šta mi znamo. Nije ovo sweet baby dream, glupi evergreen, nema ljutnje Sinatra. Ova pesma te voli sva, to je molitva za još jedan lep san. O, ne boj se granica i naslovnih stranica, nema tih glupih stanica na putu do jutra. Nije ovo uspavanka, pesma gnjavanka, buenas noches chiquita, to smo smislili vrag i ja, to je magija, tajni prolaz kroz noć. Baš polaze galije do vina i maslina, 'ajmo malo na jug Italije, zatvori oči... ...i sanjajte... |
|
| Autor/ica: | crni labud [ sri ožu 17, 2004 12:35 pm ] |
| Naslov: | |
ha-ha, pretekla sam te, znaci! Ma znas da ja mislim na tvoj fasciklic, vec duugoo! i nesto sto mi se cesto mota po glavi u zadnje vrijeme... "What good would wings be, if you don`t feel the wind on your face? " |
|
| Autor/ica: | malimis [ sri ožu 17, 2004 12:47 pm ] |
| Naslov: | |
Sada me ovo tvoje sjetilo na jednu rođendansku čestitku koju sam dobila od nekoga koga uopće ne poznam... Leti visoko i neuhvatljivo za obične smrtnike... |
|
| Autor/ica: | malimis [ sri ožu 17, 2004 2:39 pm ] |
| Naslov: | |
On the little prince's planet the flowers had always been very simple. They had only one ring of petals; they took up no room at all; they were a trouble to nobody. One morning they would appear in the grass, and by night they would have faded peacefully away. But one day, from a seed blown from no one knew where, a new flower had come up; and the little prince had watched very closely over this small sprout which was not like any other small sprouts on his planet. It might, you see, have been a new kind of baobab. The shrub soon stopped growing, and began to get ready to produce a flower. The little prince, who was present at the first appearance of a huge bud, felt at once that some sort of miraculous apparition must emerge from it. But the flower was not satisfied to complete the preparations for her beauty in the shelter of her green chamber. She chose her colours with the greatest care. She adjusted her petals one by one. She did not wish to go out into the world all rumpled, like the field poppies. It was only in the full radiance of her beauty that she wished to appear. Oh, yes! She was a coquettish creature! And her mysterious adornment lasted for days and days. Then one morning, exactly at sunrise, she suddenly showed herself. And, after working with all this painstaking precision, she yawned and said: "Ah! I am scarcely awake. I beg that you will excuse me. My petals are still all disarranged..." But the little prince could not restrain his admiration: "Oh! How beautiful you are!" "Am I not?" the flower responded, sweetly. "And I was born at the same moment as the sun..." The little prince could guess easily enough that she was not any too modest-- but how moving-- and exciting-- she was! "I think it is time for breakfast," she added an instant later. "If you would have the kindness to think of my needs--" And the little prince, completely abashed, went to look for a sprinkling-can of fresh water. So, he tended the flower. So, too, she began very quickly to torment him with her vanity-- which was, if the truth be known, a little difficult to deal with. One day, for instance, when she was speaking of her four thorns, she said to the little prince: "Let the tigers come with their claws!" "There are no tigers on my planet," the little prince objected. "And, anyway, tigers do not eat weeds." "I am not a weed," the flower replied, sweetly. "Please excuse me..." "I am not at all afraid of tigers," she went on, "but I have a horror of drafts. I suppose you wouldn't have a screen for me?" "A horror of drafts-- that is bad luck, for a plant," remarked the little prince, and added to himself, "This flower is a very complex creature..." "At night I want you to put me under a glass globe. It is very cold where you live. In the place I came from--" But she interrupted herself at that point. She had come in the form of a seed. She could not have known anything of any other worlds. Embarassed over having let herself be caught on the verge of such a naďve untruth, she coughed two or three times, in order to put the little prince in the wrong. "The screen?" "I was just going to look for it when you spoke to me..." Then she forced her cough a little more so that he shoud suffer from remorse just the same. So the little prince, in spite of all the good will that was inseparable from his love, had soon come to doubt her. He had taken seriously words which were without importance, and it made him very unhappy. "I ought not to have listened to her," he confided to me one day. "One never ought to listen to the flowers. One should simply look at them and breathe their fragrance. Mine perfumed all my planet. But I did not know how to take pleasure in all her grace. This tale of claws, which disturbed me so much, should only have filled my heart with tenderness and pity." And he continued his confidences: "The fact is that I did not know how to understand anything! I ought to have judged by deeds and not by words. She cast her fragrance and her radiance over me. I ought never to have run away from her... I ought to have guessed all the affection that lay behind her poor little strategems. Flowers are so inconsistent! But I was too young to know how to love her..." Antoine de Saint-Exupery [/i] |
|
| Autor/ica: | Idiot [ sri ožu 17, 2004 4:31 pm ] |
| Naslov: | |
Da se i ja priključim: Ne lomite mi bagrenje Verujem, cenjeni sude, da dobro poznaješ ljude, vi barem imate posla jer ćud je ćud a sud je sud. Verujem, cenjena glavo, da si i učio pravo, da svakom sudiš pošteno jer čast je čast a vlast je vlast. I sve po zakonu, za to sam prvi, ne bi bilo ove krvi da je bilo sve po zakonu! Vlast je vlast, i ja to poštujem, tu su paragrafi pa zagrabi nek isto je i đavolu i đakonu, pa nek se zna! Nek' su mi gazili njivom, mojom se sladili šljivom, uvek je lopova bilo jer ćuk je ćuk i vuk je vuk. Nikada zlotvora dosta, suša mi uništi bostan i led se prospe pred žetvu, al' led je led a red je red! I prekardašilo, im'o sam bagremovu šumu tamo dole prema drumu pa sam čekao. Red je red! Polako komšije! Ne može samo da se uđe, da se ruši tuđe, lepo sam im rekao. Ne lomite mi bagrenje, bez njih će me vetrovi oduvati. Pustite ih, moraju mi čuvati jednu tajnu zlatnu kao dukati: ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio, bosonogu i odbeglu od sna. Ljudi smo, cenjeni sude, pa neka bude šta bude, žao mi marama crnih, al' plač je plač a mač je mač. Ne pitaj šta bi sad bilo kad bi se ponovo zbilo, ne pitaj da li se kajem, jer jed je jed a red je red! I sve po zakonu, tu su paragrafi pa zagrabi pošteno i za veru i za neveru. Red je red! Sve ja to poštujem jer više bilo bi ubica nego ptica koje odleću ka severu. Ne lomite mi bagrenje, bez njih će me vetrovi oduvati. Pustite ih, moraju mi čuvati jednu tajnu zlatnu kao dukati: ne lomite mi bagrenje, pod njima sam je ljubio. O, zar moram da vam ponovim? Okanite se njih jer sve ću da vas polomim! |
|
| Autor/ica: | kao_talas_2303 [ čet ožu 18, 2004 12:11 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | kao_talas_2303 [ čet ožu 18, 2004 12:13 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | malimis [ čet ožu 18, 2004 11:47 am ] |
| Naslov: | Ovu jako volem :) |
I gledam more gdje se k meni penje I slušam more dobrojutro veli i ono sluša mene ja mu šapćem o dobrojutro more kažem tiho pa opet tiše ponovim mu pozdrav a more sluša sluša pa se smije pa šuti pa se smije pa se penje i gledam more gledam more zlato i gledam more gdje se meni penje i dobrojutro kažem more zlato i dobrojutro more more kaže i zagrli me more oko vrata i more i ja i ja s morem zlatom sjedimo skupa na žalu vrh brijega i smijemo se smijemo se moru. Josip Pupačić |
|
| Autor/ica: | crni labud [ čet ožu 18, 2004 12:25 pm ] |
| Naslov: | |
OVO NISAM JA Ne ovo nisam ja Ne ovo nisi ti Odavno smo mi Nestali, nestali Ne ovo nisam ja Ne ovo nisi ti Svojim putem svako Odlazi, odlazi Godine provedene Postaju uspomene Ti i ja jednom nekada Bacamo sve za sobom I svako svojim brodom Do neke nove luke U nepoznate ruke Ne ovo nisam ja I sve se rasipa Više nije kao Nekada, nekada |
|
| Autor/ica: | crni labud [ čet ožu 18, 2004 1:46 pm ] |
| Naslov: | |
BOLJE LETIM SAM... u zadnje vrijeme cesto otvaram prozor Sa njega posmatram U zadnje vrijeme cesto mislim na tebe Mislim na nas U zadnje vrijeme tako tesko je s tobom Jer ti neces da poletis samnom u zrak U zadnje vrijeme skupljam snagu Moram nesto da ti kazem, Spremi se da cujes, spremi se da znas Hajde, hajde, hajde zbogom Bolje letim sam neg' sto letim s tobom Bolje letim sam i brze letim sam Najbolji sam sam, ti ne trebas mi, znam Ponovo cu sam ko i svaki drugi dan Da poletim sa tvoga prozora U zadnje vrijeme.. |
|
| Autor/ica: | Idiot [ čet ožu 18, 2004 2:33 pm ] |
| Naslov: | Zima |
Zima Slušam žubor zamrznutog potoka poj ptica pjevica tišinu. Moja malenkost |
|
| Autor/ica: | witch [ čet ožu 18, 2004 2:34 pm ] |
| Naslov: | |
U polumraku poznate sobe ja sam pricao uporno, dugo, da sve je gotovo, da nema vise i da mi nismo jedno za drugo. Prvi put iskreno, bez trunke lazi, ja poluglasno, sto mogu tise istinu rekoh da je ne volim, da kraj nje nisam srecan vise. Rekla je - Sve je u redu, rekla je - Zagrli me jace, rekla je - Nije mi nista i tek je onda pocela da place. Rekla je - Nemoj da brines, rekla je da nije vazno, rekla je - Brzo ce proci samo me zagrli snazno. A ja sam cuteci grizao usne dok bivsi snovi po sobi lete i nisam znao sta da joj kazem, sav bespomocan, ko malo dete. |
|
| Autor/ica: | Cane [ čet ožu 18, 2004 3:52 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | witch [ čet ožu 18, 2004 4:45 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | Cane [ čet ožu 18, 2004 4:58 pm ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | witch [ čet ožu 18, 2004 5:10 pm ] |
| Naslov: | |
"Jel Olivera netko pitao na kog je on to galeba mislio kad je pjevao Moj galebe??" |
|
| Autor/ica: | malimis [ čet ožu 18, 2004 5:58 pm ] |
| Naslov: | |
Pogledom me milujes, k'o da me dodirujes, i svaki put kao da je prvi. ja stalno mislim prestace, iz cista mira nestace, al pozuda ne prestaje, ti si mi u krvi. Toliko dugih godina, uzimanja, davanja, ostajem poslednji i prvi. Zbog tebe sanjam Cigane I smisljam slatke prevare, al' davo se ne predaje, ti si mi u krvi. Ako te odvedu Cigani Cergari, ili te ukradu strasni haremski cuvari, ako te odvedu, ja cu da poludim, bez tebe ne umijem vise jutrom da se budim. Ako te odvedu, sve ce da se srusi, pamti me ko prijatelja, cuvaj me u dusi, I onda, kad mislis da je prekasno za snove, za sve... |
|
| Autor/ica: | witch [ čet ožu 18, 2004 6:14 pm ] |
| Naslov: | |
Sva moja vrata otvorena stoje Jer u meni nema nista sto se ukrasti moze Ne znam hodas li uz mene Mozda je vrijeme da padnem Zar nama previse nije bilo dovoljno Ja samo trazim od tebe Vjetar za svoja jedra I pitam te da li sam jedini sto zna I pitam te da li sam jedini sto zna Svaki novi dan za mene je isti, znam Kao tvoja dozvola da budem sam Pustila si me da udem, da udem i saznam Reci mi zasto, reci mi zasto Kad ne mogu da mijenjam Ja samo trazim od tebe Vjetar za svoja jedra I pitam te da li sam jedini sto zna I pitam te da li sam jedini sto zna Kao da mi je sama tuga Dala ruku, ruku i rekla Mi smo jedno Ne ne ne, ne ne ne Ne ne ne, ne ne ne I pitam te da li sam jedini sto zna I pitam te da li sam jedini sto zna |
|
| Autor/ica: | witch [ čet ožu 18, 2004 6:17 pm ] |
| Naslov: | |
U gradu smijesnoga lica sami padamo Svatko na drugom kraju svijeta Zapetljanih tijela umor skrivamo Koliko potrosenih prica, pune ulice papira Pokidanih istina Snovima trosili smo ceste I ma da se ne smije u sebi dugo sutjeli Miris prve jeseni... Kroz otrovane noci kad je sjecanje na strazi, Ja ne prolazim... Tada vagoni puni srebra ni rijeke zlatnog praha Nece jutro potkupiti, A vjetar nosi na lakim usnama Miris prve jeseni... Ooooo, govorim u snu... Koliko potrosenih prica, pune ulice papira Pokidanih istina Snovima trosili smo ceste I mada se ne smije u sebi dugo sutjeli, A vjetar nosi na lakim usnama Miris prve jeseni... Ooooo, govorim u snu... |
|
| Autor/ica: | Bilbo [ pet ožu 19, 2004 12:42 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | malimis [ pet ožu 19, 2004 11:39 am ] |
| Naslov: | |
Ne znam šta da radim sa sobom Na što misli da bacim Stvaram polako pjesmu o tebi Gledam tvoje tijelo Ludujem za njim I ponavljam u sebi samo jedno Hej poljubi me Pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me Hej poljubi me Pa se privij ti uz mene I zapjevaj Ako znaš Ooooooo bilo što Želim da se stisnem uz tebe Da te milujem Da ti šapućem na uho bisere Da pričam o slobodi Da se glupiram Da ti kažem oh ti ludo jedina |
|
| Autor/ica: | crni labud [ pet ožu 19, 2004 11:41 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | Cane [ pet ožu 19, 2004 11:43 am ] |
| Naslov: | |
| Autor/ica: | crni labud [ pet ožu 19, 2004 11:45 am ] |
| Naslov: | |
duboko u tebi možda sam ostavio trag svjetla u noći između zidova ni svi dobri ljudi ni svi oni koje znaš ni bijeg od samoće u koju se povlacis kada provali očaj jedva da su dovoljni pred surovom snagom krajnjom i konačnom duboko u tebi strasti slamaju i ono što je preostalo i ono što ne postoji čežnju za smrću želju za opstankom žudnju za slobodom i volju da se pokloniš sudbini kao na dlanu duboko u tebi tisuće dobošara fanfare iz daljine zastave na pola koplja koga oplakuješ ljubavi moja crno znamenje na licu svog dragog sjetu u riječima jednom u životu dat ću da me zarobi muškarac hladnog stiska i čeličnog pogleda |
|
| Stranica: 1/118. | Vremenska zona: UTC + 01:00 [LJV] |
| Powered by phpBB © 2000, 2002, 2005, 2007 phpBB Group http://www.phpbb.com/ |
|