Ono, kad bi nekaj blebnuli, pitali, komentirali, a ne znate u koji bi to topic stavili, a bezveze je otvarat novi, dojdete tu...


Pa odmah da vas pitam:
Jel bi radije dolazili u neki npr. birc koji se zove Plavicasti dom ili Zaklon ispod neba?? Sta vam je ljepse, idilicnije, gdje mislite da bi se bolje osjecali?

Ludo jedna!

A rekli smo da moramo dat na glasanje...

A ostalo, hash-hash!!!

meni se vise svidja 'zaklon ispod neba'

a mogla si i poll stavit...kad vec se glasa

Plavicasti dom mi onako khmmm... cudno zvuci... valjda zbog onih "tacaka" s vikalice... a Zaklon ispod neba bi i bilo ok da ja nisam tica nebeska i non fort u nekim oblacima....

nazvat ga recimo Azil za izbegle iz besmisla....

hmmm...to mi se jos vise svidja...

ZAKLON ISPOD NEBA

azil za izbjeglice iz besmisla

Zaklon ispod neba.
Definitivno.

...pa dobro,nek ondak i bude ZAKLON ISPOD NEBA,nekako mi je cool...

ma ja se uvek slazem...

Ja sam za "zaklon"...a sad da ne otvaram novi topic bez-vez tu cu da nesto stavim nevezano za predhodnu temu..ali ako ima koji filmofil kao ja mozda mu bude dragooo....

LOS ANGELES – “Avijatičar” Martina Scorsesea o Howardu Hughesu dobio je jučer čak 11 nominacija za Oscara te time potukao Eastwoodovu boksačku dramu “Djevojka za milijun dolara” i dramu “Finding Neverland”, koji imaju “samo” po sedam nominacija.
Slijedi ih “Ray”, biografija legendarnog Raya Charlesa, sa šest nominacija. Osim ta četiri filma, za pozlaćeni kipić u kategoriji najboljeg filma na 77. svečanoj dodjeli Oscara natjecat će se i komedija “Stranputica”.
U kategoriji najboljeg glumca nominirani su Leonardo DiCaprio, Johnny Depp, Jamie Foxx (nominiran i za najbolju sporednu mušku ulogu), Clint Eastwood (natječe se i u kategoriji najboljeg redatelja) i Don Cheadle. Za Oscara u kategoriji najbolje glumice borit će se, pak, Kate Winslet, Hilary Swank, Imelda Staunton, Catalina Sandino Moreno i Annette Bening.
Uz Eastwooda, za najboljeg redatelja nominirani su Martin Scorsese (“Avijatičar”), Mike Leigh (“Vera Drake”), Alexander Payne (“Stranputica”) i Taylor Hackford (“Ray”).
Bez nominacija u glavnim kategorijama ostala je Gibsonova “Pasija”, a nakon objave nominacija, sigurno je bio razočaran i Michael Moore koji, zbog želje da njegov “Fahrenheit 9/11” bude nominiran u kategoriji najboljeg filma, taj film nije prijavio u kategoriji dokumentaraca.
Vrdoljakova “Duga mračna noć” nije ušla u nominacije za najbolji strani film pa će tako i 77. dodjela Ocara 27. veljače proći bez Hrvata......koje li stete....ahhhhhhh

Mozda bi mogli baciti kakvu kladionicu o pobjednicima ili vec nesto...procjene...ako iko bude za a ako ne....a sad....
Gledam sve te filmove posljednjih dana da pripremim procjene, a sad i nisu neke zvjeri...

Nastavak mojih gluposti, ali eto volem ovaj dan i nedostaju mi karanfili...

I borba stvori ženu
Mit o ženama kao lijepim pratiljama odlučnih muškaraca, muzama zbog kojih su stvarana antologijska djela, te njegovateljicama hrabrih pripadnika ratobornijeg spola, lagano su tijekom stoljeća "grickale" vizionarke odlučne volje, spremne na traženje svog mjesta u društvu. Zlobnici bi rekli kako je povijest zapravo muškog roda, već u startu eliminirajući značaj žena i njihovu borbu za svoja prava. No žene kao romanopiskinja Mary Wollstonecraft, borac za ženska prava Clara Zetkin ili francuska književnica George Sand, prva žena što je iz protesta u javnosti nosila hlače, pokazale su kako i pripadnice slabijeg spola mogu steći zavidnu rolu u dotadašnjem isključivo muškom filmu.
Zato je upravo Dan žena, 8. ožujka, koji se i dan danas slavi u velikom dijelu svijeta, odlična prigoda za prisjećanje na sve žene, koje još uvijek pod strogim i okrutnim plaštom muške dominacije trpe raznorazna poniženja. Nije zgorega napomenuti kako su usprkos mnogim međunarodnim ugovorima što afirmiraju ljudska prava, djevojčice i žene puno češće od muškaraca siromašne, neishranjene i nepismene. Kalkulira se također i kako od ukupnog broja nepismenih osoba na svijetu, čak dvije trećine otpada na žene.Posebnu bi priču mogle ispričati žene iz izoliranih i siromašnih zemalja, u kojem još uvijek vladaju barbarski zakoni muškog svijeta. Podređene, opterećene brutalnim običajima genitalnog osakaćivanja, spaljivane u slučaju neposluha, bičevane ili seksualno zlostavljane, tjerane u neželjeni ili dogovoreni brak, ili kao roba prodavane drugim osobama, te žene su još uvijek daleko od svijeta u kojem vladaju zakonski utemeljena prava jednakosti i ravnopravnosti spolova.A borba za prava počela je davno još od feministkinje Theorigne de Mericourt, koja je zbog svojih, u to vrijeme nepoćudnih ideja bila javno išibana. Tu je i Mary Wollstonecraft, koju su nazivali i hijenom u suknji, jedine žene koja se u ludilu zamračenog 18. stoljeća usudila suprotstaviti muškarcima.Mary je čak u svojoj knjizi Zahtjevi za prava žena, smislila gotovo sve što se u nadolazećim stoljećima iskristaliziralo kao žensko pitanje. Vjerovala je da će se žene osloboditi ropstva tek kada se obrazuju, zahtijevala je mješovite škole, a čak je i sanjala o ženskim predstavnicama i u Parlamentu.No tek su sufražetkinje konačno privukle pravu pažnju javnosti, prisilivši muški svijet na razbijanje fame o ženama stvorenim tek za ulogu pratilja i majki. Sufražetkinje su bile pobornice za ravnopravnost žena i muškaraca na svim poljima javnog i političkog života. Ime su dobile po riječi suffrage, koja označava zahtjev priznavanja prava glasa ženama, a prvi su se puta javile u Engleskoj u 60-im godinama 19. stoljeća.Sufražetkinje su mnogo puta hapšene i izvrgavane ruglu, no one se nisu predavale, čak su i u zatvorima pružale otpor štrajkovima glađu, žeđu, te nespavanjem. Hranili su ih na silu, no one su hranu povraćale. Čak je bio izmišljen i zakon po kojem su sufražetkinje izmučene glađu mogle biti puštene iz zatvora, da bi ih se onda ponovo privelo nakon oporavka. Ustrajna borba koja je bila praćena i smrtnim slučajevima ipak je na kraju urodila plodom, 1918. godine sve Engleskinje starije od 30 godina, bez obzira na svoj status, imanje i kvalifikacije, dobile su pravo glasa.Aktivan je također bio i Pokret žena u SAD-u, no on ipak nikada nije dosegao tako drastične oblike kakvi su zabilježeni u Europi. I SAD je iznjedrio čitavu plejadu ženskih likova čija su imena ostala zabilježena u povijesti, a sve je to 1920. godine rezultiralo stjecanjem prava glasa kojeg su Amerikanke dobile kroz 19 amandman.Ostalo je već povijest, no ovog puta ženska kojoj je je prethodio i pokret rođen na prijelomu stoljeća. Do 1910. godine kada je i konačno utemeljen Dan žena koji se rodio iz niza malih ali jakih ženskih "brzaca". Svemu tome je pogodovao veliki industrijski napredak, no i jake turbulencije, krize, te radikalne ideologije, snažna spolna segregacija i mali postotak zaposlenih žena. Nepravda i ugnjetavanje su učinile svoje, revolucionarne promjene i težnja za novim vezale su žene svijeta, iznjedrile su Claru Zetkin, i dovevši do Dana žena, kojeg je već 1911. Europi proslavilo više od milijun ljudi.I dan danas, brojne žene svijeta moraju se boriti za svoja prava. Čitav niz udruga i asocijacija usrdno im pruža pomoć, pokušavajući im osigurati jednakost, ravnopravnost i osnaživanje. I dok su žene civiliziranijih zemalja svijeta dobile pravo glasa, one u siromašnijima čeka još puno posla.A za nadati se kako im u toj borbi može pomoći program za akciju Međunarodne konferencije o stanovništvu i razvitku koji zemlje između ostalog obvezuje na eliminaciju nepismenosti i raznih barijera postavljenih pred žene, borbu protiv nasilja nad ženama i djevojčicama, ratificiranje svih ugovora koji promiču ženska prava, donošenje zakona o minimalnoj starosti osobe, za davanje pristanka na seksualni odnos i brak... I to je tek dio.

Umorna si, mila, nek si,
to je nešto što ti stoji seksi.