A da se nadovežem i na Zagijevu priču...

Mamin prijatelj sa posla je prije nekih 15-tak godina odlučio izaći naveče van sa društvom. Ljudi su ga čekali u nekom kafiću , elem, ljetna bašta je tu bila, i parking odmah pored. Tip je parkirao auto, i desi se da slučajno opali po gasu, i udari djevojku koja je sjedila u bašti sa prijateljicom. Odmah ju je odvezao u bolnicu, slikali su joj nogu, stavili gips...
Nakon mjesec dana su se vjenčali, i žive u jednom od najsretnijih brakova koje ja poznajem.

Mislim, koliko vas je spremno na to da vas muškarac vaših snova udari autom?

e moj misko ja jedva cekam da meni neko' bane

meni isto niko da bane...nekako kucaju, ja gledam hoce se vrata otvoriti, kad ono uvijek...lazna uzbuna.

Slažem se da je to nešto sto se ne može tražiti…to naiđe.

Kao sto miš kaže – ništa nije zauvijek…nijedna tuga ne traje zauvijek…svakom jednom svane sunce.

Zašto bi se to samo odabranima dešavalo? Zar misliš da ustavi postoje odabrani…ja ne vjerujem u to. Niko nije odabran kao bolji i sretniji naspram drugim…svi smo specijalni na vlastiti način. Misliš da su sretni oni sto imaju sve…? Čemu bi se više radovali? Sretan si samo dok imaš snove i nadu u bolje…Jednog dana će i tebi doći ona prava ljubav, ali nemoj vrijeme provoditi u traganju za takvim stvarima… ne može svaka stvar biti pronađena silom.

Sjaj u svim svojim bojama i svjetlima…život može biti bajka ako ga želiš vidjeti kao bajku… jer sreća ili tuga nije ništa, doli onoga sto sebi zamislimo da je…

eh da...tako je to...neki nadju odmah i sebe i covjeka/covjekicu svog zivota...neki ne nadju nikad...neki moraju naci zdravlje pa tek onda sebe a na ostalo je tesko uopce misliti...uglavnom ne valja se zivcirat oko toga oce li ljubav tvog zivota naici sad ili kasnije ili nikad...to samo vrijeme i slucaj odlucuju...kao i sve ostalo...
a kad se snovi pretvore u kosmare, pogledaj iza kosmara na Zvezde...mozda one osvjetle opet Nadu...i na kraju uvijek se sve svede na 'ko duze izdrzi'

tu me izazivas i onda sam ja kokosh

znam da nisi mislila, ali znas da jako volem

''… ''A zašto sada ne odete u Mekku?'' – upita mladić.
'' Zato što me je jedino Mekka održala u životu. Zahvaljujući njoj, uspijevam da podnesem sve ove jednolične dane, ove nijeme čaše po rafovima, ručak i večeru u onom groznom restoranu. Plašim se da ostvarim svoj san, pa da poslije više nemam razloga da živim. Ti sanjaš o ovcama i piramidama. Drugačiji si od mene, jer želiš da ostvariš svoje snove. Ja samo želim da sanjam o Mekki. Po hiljadu puta sam zamišljao kako prelazim pustinju, kako stižem na trg na kome se nalazi Sveti Kamen, kako pravim sedam obaveznih krugova prije nego što ga dodirnem. Već sam zamislio i koji će ljudi pored mene stajati, ispred mene, kao i razgovore koje ćemo voditi i molitve koje ćemo zajedno izgovarati. Ali bojim se da će to za mene predstavljati veliko razočarenje i zato više volim samo da sanjam.''
Tog dana Prodavac je dozvolio mladiću da napravi vitrinu. Ne vide svi snove na isti način…''


Možda misliš taj dio?

To bi neki nazvali ironija, jer baš ta knjiga je bio objekt mog sna. Ne mislim da je knjiga bila moj san, ali osoba od koje sam željela poklon, upravo mi je tu knjigu poslala.



Bdw…posebno mi se sviđa Priča o Narcisu i slika Narcisa. Neko čitao? S obzirom da u nekim izdanjima Alhemičara ima ta priča kao predgovor, a u nekim nema.

Neke stvari se riječima ne mogu opisati…zahvalnost i ljubav su tako dinamični osjećaji koji te mogu dovesti u stanje beskonačne sreće…ali ponekad se osjećaš toliko kriv što ne možeš svu ljubav i zahvalnost vratiti, da te to jednostavno razvali…

I DRUGI ce se otvoriti tebi ,ako se ti njima otvoris .I drugi ce se zatvoriti pred tobom ,ako se ti zatvoris pred njima.
I ne zaboravi VOLJA I LJUBAV SU KRILA ZA VELIKA DELA .
Desice se kada se budes najmanje nadala