Dosta sam se dugo suzdržavao daljnjeg pisanja o pjesmama, jer jednostavno odbijam davati loše kritike. Nije mi prirodno nakon što toliko godina teško pronalazim ikoji negativan argument, a i riječi da opišem sve ono što je dobro i pozitivno.

No prirodno ili ne - ne mogu se oteti tome...

Nove pjesme sam se trudio s razumijevanjem poslušati nekoliko puta i prijeći preko nekih stvari...misleći da će mi ući u uho - nisu. Siguran sam da ima onih koji će svršiti na to što Đole ima tamburaše uz sebe, ali koncertno uništavanje nekih starih dobrih pjesama i prekomjerno korištenje istih u novim mi ne može leći ni za lijek (usput budi rečeno, volim čuti neke stvari od Gazdi i drugih pravih tamburasa tu i tamo, tako da to nije samo moja nesnošljivost prema tamburi, nego jednostavno nemogućnost smještanja istih u ovaj kontekst). Netko je dobro zavapio u jednom komentaru - a gdje su nastavci Dnevnika starog momka? Onda sam išao ponovno slušati pjesme s kraja i sredine 80-tih, Montenegro express, Saputnik, Bluz mutne vode, Crni labud, Honduras, Starim...gdje je nestao taj (soft)rokerski zvuk i jednostavnost koja je tako savršeno oko sebe vukla genijalne stihove...ne bih volio pljuvati nove pjesme dok ne čujem cijeli album, ali ovo što sam za sada čuo ima više refrena nego u cijelom njegovom opusu, a i pošteno budi rečeno kvaliteta i predvidljivost im k tome ne ide u prilog - nešto sam o tome već napisao, i zapravo toliko mi ne leže nakon više slušanja, toliko mi to nije Đole da odbijam svaku posebno secirati (barem do izlaska albuma)...jedina zasada koja bi imala malo smisla je Ljubav ne pobeđuje, međutim i tu se pojavljuje krešendo tamburica u refrenu koji razbija magiju stvaranu na početku - ljubav ruši zidine, ponosa i taštine, ali bajke da pobeđuje, to su budalaštine, lako je izigraju, kao trsku slome je, nikoga ne porazi sem onoga u kome je - i onda poskočica s tamburama i jeftini klišej o Romeu i Juliji? khm, izvinjavam se, ali malo me neugodno presjeklo...a dodatno je i jedna antiljubavna/ljubavno realistična pjesma kakvih se u zadnje vrijeme pojavilo puno, od kojih su neke izuzetno uspjele...pada mi na pamet Ranjeni i ludi Hladnog piva, Mater od TBF-a, a i Gibo je imao bolje pokušaje na sličnu temu...

30 godina stvara muziku koja opčarava, koja nije nikad ista, mijenja se, nije dosadna, stihovi su genijalni...iskreno sam se pitao je li uopce moguce da se jednom pojavi nesto sto nece biti tako - moglo bi se desiti da da. Naravno, ako ostatak albuma bude čista nepatvorena genijalnost, onda ću biti jako sretan što sam pogriješio, jer tu i tamo loših pokušaja i pjesama je bilo i u ovih 30 godina - da se ne lažemo. Kvragu grijesio je i veliki The Boss, samo on još nije napravio loš album - samo jako dobar. Ovaj još ima šansu da se izvuče, ali prvih par pjesama nisu te koje će ga izvući.

Evo ja sam, malo pomalo, prestao slušati ove nove pjesme. Prilično brzo ovaj put sam se zasitio.

Malo sam danas usporedio to s Damirom Avdićem kojeg nevjerovatno puno slušam u zadnje vrijeme. I šta reći... kakvu posluku porati? Jedan jednostavan Avdićev stih:

"i samo ćeš ti
moja draga
znati
kako trnje zaljevati"

mi je jači no sve ovo novo Đoletovo.

"Pičko" sam poslušao već više od stotinu puta i još uvijek me oduševljava, a "Ljubav ne pobeđuje" mi je već nakog circa 25 slušanja otišla u onu ladicu "slušati jednom u par mjeseci"

Đole, ako nisi u stanju napravit album na nekoj solidnoj razini na koju si nas navikao, bolje ga nemoj ni raditi. A i s tamburicama valja lakše malo. Uz blagoslov magle i nebeske pravde tamburice su legle k'o kec na desetku, ali tad to je bila jedna, jedina tamburasta pjesmica na tom albumu. A šta je ovo danas? Sve zvuči k'o Slavonska svadba, kao što ona mala na Facebook-u reče.

'Alo. Đole. Pa nisi ti Kićo Slabinac da na takve grane padaš, niti je tvoje da se na takve visine strmoglavljuješ. Pronašli su Ameri šifru za to ali ta šifra u ovom slučaju nije "Take it easy". Ta šifra je "You need a wake up call !!!"

ja sam se evo danas natjerala poslusat to
o jebla te tamburica smara bome.

Mislim da se kod Đoleta dogodilo to da je pokleknuo pred onim davnim kritikama "odličan tekstopisac, prosječan muzičar", što je, naravno, uvijek bilo svjetlosnim godinama daleko od istine, već sam pisao u nekim prijašnjim postovima da mi je nekad bolja Đoletova muzika nego tekstovi u pjesmama. Mislim da su nove melodije koje je stvorio stvarno postale kulisa iliti "muzička zavjesa" na koju će nakalemiti briljantan tekst. Problem je u tome što na umpa-cumpa tezgaroške ritmove i ne može doći ništa bolje od ovoga što imamo. Daklem, nisu krivi tekstovi, kriva je muzika. Jednostavno se ne trudi više toliko oko muzike koliko se prije trudio i to je to. A normalno da će se još manje truditi za tekst ako je muzika neinspirativna. Uzmite samo jednu "Slovensku", pa ta melodija je u rangu najvećih hitova Bitlsa, može komodno uz bok s "Yesterday" ići (znam da je klišej, ali i Slovenska je, pa zato). Njemu je samo potrebno, po meni, da se više potrudi oko glazbe, da vrati u sebi ljubav prema komponiranju jer on za mene nikad nije bio samo odličan tekstopisac, nego i muzičar. Nove pjesme su dobre, staromodne, amarkordovske, možda je i problem paradoksalne prirode, sve mu u životu štima, razriješio je sve bračne razmirice, uspješan je, sve je, cakum, pakum. E, pa u takvim uvjetima i ne može nastati nova "Marim ja". Ali drago je meni da je on dobro, da se još drži i da se trudi. Razmislite, toliko toliiiikoooo hitova je napravio, pa di to još ima, ko je to napravio osim njega?! Cut him some slack.

Ajd konačno jedno fino argumentirano seciranje - ali to je upravo i poanta. Ja uopće nemam problema s time ubaciti Naposletku i guštati i dan danas (ne prečesto doduše, jer ipak svaki ton već predobro znam). Ali eto, prema svim reakcijama očito je da je životni tempo laganiji, a takva je i muzika, što ću jednostavno puno manje slušati - što naravno, i dapače, neka se desilo i neka uživa čovjek. Tako to ide.

Sjećam se natezanja oko Amy Winehouse - kao sjajna je glazbenica, ali što joj treba drogiranje i alkohol. I makar je to predrastičan slučaj za usporedbu, jasno ocrtava kakve emocije pokreću velike pjesme, velike melodije i velike glazbenike. Jer njen prvi album je pop smeće koje ne vrijedi puno, ali zato kad je upala i probleme je napravila remek djelo.

U puno blažoj varijanti i Bruce Springsteen ne briljira uvijek, te njegovi muzički usponi uvijek koincidiraju sa osobnim padovima.

ma vi ste omatorili i samo gundjate, al neka... meni su ok nove pjesme, jos da to skupi pa napravi album pa stavi film na dvd da ga mogu u miru pogledat... al u ovo tesko doba komercijalizacije, jos se on i dobro drži šta god vi rekli

Ti si inače veliki ljubitelj tamburice, tako da si van konkurencije u ovoj raspravi

Kako se stari i slušatelji nisu kao nekad...
Čovjek misli da će mu kroz protok vremena biti sve bolje, a ono većinom bude obratno..
Dok si mlad jedva čekaš da odrasteš, kad odrasteš volio bi da si mlad.
Onda ti bude žao što mladost nije trajala dulje i što je nisi intezivnije proživio, bude ti žao što nisi s današnjim mozgom živio u mladosti, a u sadašnjosti ti bude žao što uopće imaš mozak.
I sad razmišljam kako je biti recimo pas, pa da razmišljaš samo o tome dal pada kiša il je sunčano, dali je hladno ili ledeno, dali si gladan ili nisi.
Ne razmišljaš o prošlosti ne razmišljaš o budućnosti, sve ti je ravno, ko pijancu kad se uspije dotući do te mjere da zaspi i zaboravi probleme.
Razlika između psa i pijanca je ta da se pijan čovjek mora kad tad otrijezniti, a psu je dobro. Jednog dana dođe psu ljubljeni gazda koji ga je svakodnevno hranio i milovao, pas onako već sa slabijim vidom prepozna gazdu tek kad se približio, a ovaj ga nježno povede na šetnju u šumu i spraši mu metak u glavu.
Tek kad vidiš da čovjek koliko god bespomoćno djelovao ipak može prepoznati i pobjeći na vrijeme bude ti drago da nisi pas ili pjetao.
I onda kao, pas čuje tonove bolje od čovjeka, a čovjek razumije i doživljava tekst bolje od psa, razmišljamo o Đoletu.
Svakako da životni trenuci utječu na inspiraciju svakog umjetnika, pa tako i pjesnika, pogotovo kantautora.
Razno-razni đavoli i oni što su ih prizivali su otišli sa scene i iz pjesama. Pjesme o lopovima i nesposobnima nisu baš atraktivne.
Ljubav ne pobjeđuje ali je nepobjediva? Dal onda treba igrati na X, ili ipak vjerovati da prije ili kasnije ipak ljubav pobjedi mržnju.
Ne bi komentirao aktualne klovnove s TVa, samo sam htio reći da danas Đoleta doživljavam na neki drugi način.
Ove nove pjesme su dobre, ali kako još nema albuma i kako ih rijetko slušam nekako ne znam dal je problem u mojoj depresiji i nevoljkosti ili pjesme nemaju snagu kao nekad. Da, tamburica zna navuć suzu, al zna i violina i klavir... razni instrumenti...
Ipak bez iskrenog teksta pjesme nema. Da volimo instrumentale slušali bi Hendrixa il Vivaldia.
Složio bi se sa Stinkycom ili Stinkyem koliko još god bilo dobrih momenata u ovim novim pjesmama koje sam poslušao tek par puta da vidim kakve su(nije mi se dalo skidat jednu po jednu s torrenta) ipak je istina da i gazba, a pogotovo tekstovi nisu na razini ranijih radova.
Iako ni mi slušatelji nismo u poziciji kao što smo nekad bili ipak se može reći da kod Đoleta uvjek tražimo nešto što će nam pomoći kad smo u problemima, neko suosjećanje i isto tako kad smo sretni da nam da još malo poticaja i snage. Ove opjesme mi zasad djeluju nekako neutralne.
Ne bude one emocije i slike u glavi.
Al nemojmo Đoleta za to kriviti, možda malo i ponestane inspiracije kad se postane djed, kad djeca počnu napuštati dom, a kad pogledaš u ogledalo i kažeš si, pa ja sam star, a vrijeme mladenačkih dana kao da je bilo jučer. Vrijeme juri ko blesavo, a kod Balaševića je specifično da i on i slušatelji idu sporo. Ko zaprežna kola na autoputu. Cijelo vrijeme gledaš neka sranja, i kad dođeš do naplatne kućice vidiš da si ostario, a da je oko tebe veće sranje nego što si ga gledao cijeli život. I tad ti netko kaže, ajd napiši pjesmu al da je onako vesela i optimistična. E pa teško to ide i najboljima. Nadajmo se da će se i autor i publika probuditi malo s proljećem i ljetom.

Nova pjesmica, posvećena Kemi Montenu:

https://www.youtube.com/watch?v=BsWvyoSSTfk

Nova pjesma?

A za sve je kriv moj drugar Zole, to moram da kažem
Tog dana doneo je žurnal sa čudesnim pejsažem
'Ajmo mi u Istru, reko je
Tamo žive vile, ma daleko je
Al' kad već žive
same su krive
i eto nas

U Zemlju Vila kreneš vozom, a stigneš vlakom
Pred jutro omami te vazduh, smućkan sa zrakom
Pod Ćićarijom ugledaš Buzet
I tom si slikom prosto obuzet

A tad maestral pirne
dolinom reke Mirne
Negde od Tarske vale
od obale

Kraj pruge grenadiri – borovi
Da l' su kažuni ili dvorovi?
Kao da stiže glavom car
U Kanfanar

„Istra je naša!“ - pisalao je na kamenom zidu
„Istria e nostra!“ Dobro, sve ćemo to imati u vidu
Nas tri drugara, lovci na šanse
Tri mušketara iz Ravne Provanse
Leto je loto
To je naš moto
S cveta na cvet

Istra je naša - Istria e nostra
U redu, al' momentalno naša je i – vozdra!
Tu je stvar čista
Čija je Istra
njegov je svet!

„Istra je naša!“ - pisalao je na kamenom zidu
„Istria e nostra!“ Važi, sve ćemo to imati u vidu
Majica, farke i espadrile
Paradna uniforma naše eskadrile
Palac na cesti
Gde li ću sresti
Onu iz sna?

I put do Raja, svejedno umori
I brzi voz na kraju uspori
I malo zatim
Sreo sam Katrin
Što se već zna

A taj dan je bio dosta duži od drugih dana
Plava Laguna, Via Flengi i Funtana
Tad stao nam je tip sa kombijem
Pa do Umaga s tim hipi-zombijem
Gde je sa sestrom htela
do hotela
Pa, laku noć

Te letnje ljubavi mu dođu suvenir na kraju
k'o trag bikinija na koži otprilike traju
Uz onaj feral u Savudriji
Osvanuo sam nešto mudriji
Ma super mi je sve to
Po curica za leto
Vreme na revers uzeto

Al' moram ovde Onu dovesti
uz Koju ću sva leta provesti
Neko u dobru, neko u zlu,
ali uz Nju

A sto se tiče Katrin
samo bi kučkin sin
nešto rekao loše

Svoj je vrtela film
što je OK sasvim
Svako bira svoj lik

Mali zbunjeni stvor
mali spetljani čvor
vrapčić košavom nošen

I toliko od nas
suza pecne na čas
al' ne ostavi plik

A evo i linka... Istra, zemlja vila.

https://www.youtube.com/watch?v=zRymu2oaRAw

Dobro da si stavio link i tekst pjesme iako rijetki dolaze u posjet ovim nekad jako aktivnim stranicama...
Dobra je pjesma, s Pulskog koncerta, još ne znamo dali se radi o prigodnoj pjesmi povodom koncerta ili je plan ubaciti je na neki od idućih albuma.
U svakom slučaju odlična, meni se sviđa i bilo bi šteta da se zaboravi...

mislin da je one timer, samo za koncert

inače, sad san bija neko vrime na brodu, dosta sluša djolu, nakon godinu dana valjda. uvati mene to na periode. i nekako san pronaša na disku one snimke koncerta iz sarajeva kad je djole gostova na radio novi sad krajem 80ih... ne sićan se kad san njih posluša i di su se bili zagubili godinama... ono svo urlikanje i pivanje u glas. kad san to prije 20 godina sluša tako san se nekako i navuka na djolu. izgubila se sva ta energija negdi puten
onda san se sitija i koncerata u zg prije sad vec skoro 15 godina, pa da je i od prvog kerempuva već prošlo 7 :O .

trči vrime cvili maška... starimo jbte

pozdrav vama dvojici trojici šta još dolazite ovde. živili

p.s. igrom slučaja san prije par godina doša do d molla iz sarajeva i izminija par poruka, pisa je na (ne)normalnom forumu, a na početku čini mi se ima i acc ovde. mali svit

Mala vidra s Begeja

evo linka:
https://www.youtube.com/watch?v=pl0dALFPNRo

O, mati...

Opet sam snio majku na praznični dan
I kao lutnja brujnu slutnja šta bi značio taj san;
Blagi sfumato povratka, ključ uvek iza dovratka
I staza kraj šimšira urasla u travu;
Sanovnik s krupnim slovima, lako je to sa snovima
Mnogo mi teže ide kad tumačim javu;

U lešnikovoj senci fruštuk postavljen
A pokraj hokle cvetni goblen na trenutak ostavljen;
Lanena letnja haljina sa veženim detaljima
Pristaju uz rozetnu na baštenskoj kanti;
U leji zlatnog šeboja, u tom snu mlađa nego ja
Onakva kakvu bih i želeo da pamtim;

O, mati, veje sneg, ni to me ne raduje više
Dospe na kraju sve na isti sled;
Prošlo je zanavek, severac pustovinom briše
I ravno je unedogled;

Nadiru pahulje, noć slavi svojih pet minuta
Vetar ne poznaje ni stid ni sram;
Niko ne strahuje što kasnim, što me nema s puta
I malo sam ti noćas sâm;

Neki su stopu ispred vremena
Ludi jahači, izviđači… Milju ispred plemena;
Tek posle sebe hvaljeni, na trgu zlobe paljeni
Očiju punih suza, al’ obraza suvih;
Na pravdi boga blaćeni, tek posle sebe shvaćeni
Neki su mandoline u dolini gluvih;

O, mati, veje sneg, ni to me ne raduje više
Dospe na kraju sve na isti sled;
Prošlo je zanavek, severac pustovinom briše
I pusto je unedogled;

Veje, ne posustaje, na šimšir i na divlji lešnik
Na julski dan i lica predraga;
Ravnica pusta je, na Božić putujem ko grešnik
Od nemila do nedraga.

https://www.youtube.com/watch?v=KeC5nms-fsQ

Pretužna je pjesma i gotovo... Izvedena je na Kalendaru... uživo, samo jednom i bolje tako... Neka ostane negdje u Đoletovim potisnutim sjećanjima i neka mu samo sretni trenuci izlaze van... Možda i najtužnija pjesma koju sam ikad čuo... Bolje da nije snimljena na albumu, nakon što se nju posluša gotov je i koncert i zabava i volja za bilo čim... Nadam se da je neću slušati na koncertima nikada...

Još jedna nove pjesma...

https://www.youtube.com/watch?v=RXi-7Lpi2Xw

Unikatna
(pjesma za Čakovec)

O, kao lud je sjao, pa za vrbe pao mesec pegavi...
Pa im zaturili kofer i nije hteo šofer da ih sačeka...
Izvadio nas neki, moj ortak zvani Šeki (ne znate ga vi)...
Uf, ume da se breči, al’ tad mi je bez reči dao ključ od spačeka.

Njih tri su kasnile, dakle, na pripreme državnog tima...
Meni je prilično spasao dan taj kofer lakovan...
Suze ponekad zacakle da vide da l’ tu viteza ima...
(Nego!)
Ne pitaj dvaput, da, idemo na put, rođen sam spakovan...

Još tu i tamo šumi Mura, al’ sve je manje avantura...
I nit se može zlatom platiti, nit nekim božjim satom vratiti...
Taj zamah mača Svetog Jurja... Svi dobri dusi Međimurja...
Taman vetrićka da lice švićka i unikatna mala Savićka...

Sve od Nedelišća do Murskog Središća pratio nas Zrinjski...
Topovi tukli, picoki i štrukli dobijali krila...
Njene su drugarice zaspale čedno, baš ono istinski...
Al’ mala Savićka znala je bajke, a bajka je i bila...

Još tu i tamo šumi Mura, al’ sve je manje avantura...
I nit se može zlatom platiti, nit nekim božjim satom vratiti...
Taj zamah mača Svetog Jurja... Svi dobri dusi Međimurja...
Taman vetrićka da lice švićka i unikatna mala Savićka...

A znala je i priču o Fiolini.. . O ljubičici i violini...
I niko posumnjao ne bi da ne priča priču o sebi...
Zatreskao se blentoš blentavi, ma nije valda da smo već u Lendavi?
Tad se protegla, pospana, lenjiva... Neprocenjiva.

Još tu i tamo šumi Mura, al’ sve je manje avantura...
I nit se može zlatom platiti, nit nekim božjim satom vratiti...
Taj zamah mača Svetog Jurja... Svi dobri dusi Međimurja...
Taman vetrićka da lice švićka i unikatna mala Savićka...

Nova pjesma, zove se Dno Dna:

https://www.youtube.com/watch?v=5H3mZmRwNnA

od svih ovih novih zadnjih godina jedino mi je legla ova za čakovec. nekako šašava a ima par super minijatura u stihovima.

ovo sve ostalo ću preskočit.


p.s. čini se da djole ozbiljno misli s albumom, izbacuje pisme na tjednoj bazi.

Ma da, ali imam dojam da je to sve samo sabiranje zapisa od zadnjeg albuma do danas i da ništa nije ispod čekića osim ovih prigodnih za Čakovec ,Zadar i Pulu(ona koncertna verzija sa Istrom kao zemljom vila mi je baš dobro sjela). Što se tiče pjesama, meni je dobra i ova za Zadar, ali kako bih rekao, kao da je pomalo isforsirano... "Naposletku" mi je bio stvarno odličan album, "Devedesete" isto dobar onako, više buntovnički... "Dnevnik starog momka", dobar, ali sa isforsiranim nazivima pjesama, tako da većina ima svoj naziv za svaku od pjesama, "Rani mraz", dobar album koji me najviše podsjeća na maestra Ignjaca Šena i elemente s violinom i njegov hrapav glas...
Eto, ne znam što reći, u ovom stoljeću kao da mu pomalo ponestaje inspiracije, otišao je i Šen, a obitelj mu se počela previše petljati u poslove i mnogi rariteti, snimke s koncerata , video radovi i kanali obožavatelja su blokirani na Youtubeu(pitanje jel' privremeno ili trajno). Sad na Youtubeu imamo samo "official" kanal sa audiom pjesama... Filma još nema ni na TVu ni na DVDu iako je prošlo već prilično godina od njegova snimanja i premijere u određenim kinima. No dobro, tako je, kako je... Možda se opamete s vremenom...

Potpisujem sve što si rekao... "Dno dna" nije samo ime nove pjesme, već je dno dna potez kojim su blokirali korisnike kanala na Youtubeu i to ne samo audio Đoletovih pjesama već kompletne video radove, kanale, privatne snimke s koncerata i sve druge radove koji nikakve veze nemaju s Đoletom... Da, ovo je dno dna i kao što ti kažeš još se u Kerempuhu mogla vidjeti pohlepa, ulaznice su bile preko 300kn koliko se sjećam, za njih dvojicu... U isto vrijeme Hladno pivo je naplaćivalo 50,60kn koncerte... No dobro, cijena karata se unaprijed znala... Ovo je mnogo gore sa Youtubeom, fanovi preko 10 godina snimaju, slikaju, kreiraju spotove, a onda im cijeli kanali bivaju blokirani zbog poteza klinke koja je počela Đoletu glumiti menadžera i komercijalizirati sve što je moguće... Ne bi me čudilo da uskoro "Đole" počne naplaćivati slikanje s fanovima i autograme...
Kad se sve sabere ponekad čovjek stvarno pomisli na stihove pjesme "Odlazi cirkus"... Koncerti sve više počinju sličiti cirkusu, a sve više se prodaju folovi i laži... Iza maski se krije pohlepa za novcem i pomanjkanje empatije... Mi koji desetljećima pratimo Đoleta ne možemo vjerovati da on stoji iza svega toga, pa pripisujemo sve okruženju u kojem radi(čitaj familiji i suradnicima) i koji mu utuvljuju gluposti u glavu.

No dobro vidjet ćemo, folovi prolaze kod "novih klinaca", a mi koji smo spavali po kolodvorima, vlakovima i parkovima i pratili Đoleta stotinama kilometara, trošeći vrijeme i novac kojega nismo imali, nas očito ko' šiša...
Prošle godine sam bio na koncertu, kao i na onome 2010., ali i meni je ovo sa YT kanalima prelilo čašu i odlučio sam da ne idem na ovaj koncert. Znam da Đole nije u potpunosti svjestan koja sranja mu kćer radi okolo, ali jel' neznanje opravdanje, ne znam, mislim da nije... Vidjeti ćemo u budućnosti...