Sunday, 21 October 2018. 16:53

 





 
 

 

 

   
Home
O nama
O njemu
Mi o njemu
Oni o njemu
Najave koncerata
Izvještaji i slike
Tekstovi pjesama
Multimedija
Galerija koncerata
Portret mog života
Arhiva novosti
bend Remorker
Linkovi
Forum
Pišite nam

Remorkeri na Facebooku

site map

by Remorkeri. All rights reserved. Optimized for 1024x768. Design by Vivo Somnia. Powered by Plus hosting.

[povratak]

by denny


Postoje ljudi koji žive u svijetu realnosti i postoje ljudi koji žive u svijetu snova. I, najzad postoje ljudi koji jedan svijet pretvaraju u drugi.

D.Everett


 Posvetit ću ove male strane velikim ljudima koji čine moj život neprocijenjivim. ......Hvala Vam što ste Vi upravo ti posebni......
 Gledam ga dok spava i kao da je sve moje htjela bi ga za vječnost držati u naručju maziti i paziti. Treba mi i tu je. Jedan dodir i letim u oblake, vraća me u stvarnost i suočava da je ipak svijet lijep.
 Putujući kroz daleka svitanja pronalazim je kako se mirno ogledava u prvoj jutarnjoj smjeni mjesečevih mijena. Pronalazim je kako rasipa pijesak kroz prste odbrojavajući ove nježne trenutke i nečujno ga pušta pod udarima bure da nestane u dubinama. Šta je ona zapravo....?
 Tražim je i pronalazim u svakom od nas...
 ...u toplini riječi dobrog prijatelja, u nježnom pogledu razigranog šteneta, u sigurnosti zagrljaja roditelja, u mirisu zajedničkog buđenja, u snazi male ruke koja odvažno nosi dvije torbe iz škole, u toplini doma, u veličini mašte koja se budi svakom novom pročitanom pričom, u vjeri u novo svitanje, u mekoći njegovoga ogrtača, u crvenilu prve ruže, u dužini ljetne noći.....
 Sve je istovremeno obavijeno duhom i strašću, nemirom i strepnjom, čežnjom i blizinom, snagom i slabošću. Sve je to čini stvarnom, a toliko nestvarnom. Titra u drhtavoj suzici, u nemirnom srcu, u lepršavim mislima, titra i postoji, nikada ne nestaje samo mjenja odredište. Nije ju teško pokazati cvijetkom, darom ili s nekoliko riječi, ali ljepota njenog bića upravo je u nepokazivanju nego osjećanju. Mala poruka na praznom uzglavlju, veseli e-mail među hrpom obaveza, cvijet iz obližnjeg parka u omiljenom časopisu, prekinuta tišina komadom papira na kojem se smiješka , pismo u sandučiću, ostvarena davno poželjena želja, omiljeni sladoled u ljetnoj noći, posebni glazbeni broj, pjenušava kada uz titraj nekoliko svijeća...sve to omogućuje da je osjetimo....i nezaboravimo. Puno ljubavi od ljudi koje volite jedino je i najvažnije što se može poželiti.
 Možemo se žaliti što ruža ima trnje, ali isto tako se možemo veseliti što trnje ima ružu.....“princip je isti sve su ostalo nijanse“. Odaberite sebi drage i obojite svoj život njima.
 Želja da ovjekovječim ljubav fotografijom činilo mi se totalnim klišejom. Šta da radim, da slikam parove....ne, ne, ne... U objektivu su se našle tisuće multipliciranih emocija, onih posebnih, skoro nevidljivih, ali najjačih.
 Majka koja nježno gladi svoj trbuh i priča s svojom još nerođenom bebom, otac koji ponosno popravlja biciklo svoje kćeri, zbunjeni pogled ljubavnika prema njemom telefonu, zagrljeni prijatelji nakon pobjede u pikulanju, vesela proslava rođendana, ponosni brat koji svoju malu sestru uči čitati, slaganje staklenki džema na malu podrumsku policu, prvi nacrt zajedničkog stana. Njena prisutnost čini nas sretnim i punim nade, daje nam dokaze da nikada nismo sami i nevoljeni, da nikada nismo bez cilja. Jer, ipak....ona je najljepši i najposebniji cilj življenja.
 Ne dopustite da vam prođe „još jedan dan bez nje“.