Sunday, 21 October 2018. 17:11

 





 
 

 

 

   
Home
O nama
O njemu
Mi o njemu
Oni o njemu
Najave koncerata
Izvještaji i slike
Tekstovi pjesama
Multimedija
Galerija koncerata
Portret mog života
Arhiva novosti
bend Remorker
Linkovi
Forum
Pišite nam

Remorkeri na Facebooku

site map

by Remorkeri. All rights reserved. Optimized for 1024x768. Design by Vivo Somnia. Powered by Plus hosting.

[povratak]

by denny


 Nakon strasti dolazi vrijeme nježnosti, zamislite to kao čin začetka vašeg djeteta u punom jeku strasti i onda sva ona nježnost koju osjećate držeći svoju bebu u rukama. Tako je i u vezama, pa zato si poklonite vrijeme i osjećaj slobode da istinski uživate u tim neprocijenjivim trenutcima nježnosti. D.P.

 Ovaj mjesec me nadahnjuje postojanjem ljubavi i nježosti u ovom svijetu, zato Vam želim predočiti dio tog mira i topline koja je u svakom od nas samo je treba pronaci.
 „Svi satovi svemira žure, mi imamo vremena, puna kapa. Noć i nas dvoje, stara klapa.“
 Da postoji banka koja vam dnevno daje 86 400 kuna, ali nepotrošeni iznos se briše u ponoć i ne prenosi u novi dan, sigurno bi ste se potrudile da ga potrošite maksimalno. U stvarnosti postoji takva banka, ali ona ovu riječ kune pretvara u sekunde. To je svaki novi dan koji vam stoji na rapolaganju i zato ga iskoristite maksimalno jer se iznos ne prenosi u novi dan. Uživajte u svakoj sekundi jer je poklonjena upravo vama. Svaki trenutak koji doživite kao sretan ovjekovječite na neki način. Aparatom, kamerom, zapisanom riječju u dnevniku, papirićem s posvetom ili samo blic slikicom u glavi. U svim trenutcima nevolje, tuge i nemoći upravo ti spomeni sreće biti će neprocijenjiv dar i najkorisnija terapija. Znajte da nije uvijek sve loše, samo morate znati sačuvati lijepe trenutke kao dokaze jer „stade sve...samo život prođe...“. Gledajući dokumentarac «Sve o Evi» zapitala sam se «kako?». Prikazana borba divne žene koja je jedino željela trudničku haljinu i trbuščić, a to nije mogla postići jednostavnim shopingom u obližnjoj baby trgovini, a ni prejedanjem u kasne sate. Željela je biti majka, „dobra sjenka iznad koljevke“. Kako je čovjek iz tako dubokih emocija spreman učiniti stvari o kojim ne možete ni razmišljati dok gledat film. Toliko života u toj maloj priči, toliko boli i sreće, a sve na kraju samo zbog nje, te posebne bebe. Izlazeći iz kina svi su rekli «ali ja to nebih mogao proći», i mislim da nisu lagali. No ipak kad dođe taj dan tad si spreman na sve. U filmu je prikazan pogled s njihovog prozora na obližnju livadu po kojoj su utabani mali putići, i samo simbolike radi gledatelji su mogli pratiti kronološki slijed događaja na tom travnjaku. Kako je vrijeme išlo tako se i atmosfera mjenjala. Ipak taj me pogled opet osobno i simbolički potaknuo na razmišljanje šta u biti on znači. Do pola travnjaka išle su dvije odvojene stazice. Jedna potpuno ravna, druga u potpunosti krivudava. Na kraju su se spojile i nastavile se pružati preko drugog dijela travnjaka u potpuno ravan pravac. Podsijetilo me to na majčinstvo. Ovaj mali krivudavi put bila je teška i mučna Natašina priča i priča svih žena koje su prošle sličan put do ostvarenja svog jedinog sna, a ovaj mali ravni put priča svih onih žena koje kad odluče ili kad im se desi bez problema postanu majke. No ipak kao što je Eva predivna beba tako je i roditeljstvo sretna i divna stvar, ovaj drugi dugački put gdje se sve priče stapaju i gdje više nisu bitni roditelji nego djeca me upravo posjetio na miran i sretan ishod. Nadamo se da više neće biti tužnih priča i da će svi ishodi biti sretni poput ovoga. Mislim da je svakodnevnica poput punjenih čokoladnih bombona, iznenađujuća i nepredvidljiva. Ja kad jedem takve bombone uglavno se osiguram na način da svakom odgrizem vrh pa da vidim koji je s čim punjen. Onda kad mi treba sladak ugriz znam šta ćeme dočekati. Ipak u životu to nije tako, ne možeš načimati odnose, poslove i dane pa odlučivati koji ti je privlačniji od drugog i tako ih birati. Život je jedan poseban niz, ali može biti jako sladak, ako pogodite pravo punjenje, zato uživajte.