Saturday, 15 December 2018. 11:17

 





 
 

 

 

   
Home
O nama
O njemu
Mi o njemu
Oni o njemu
Najave koncerata
Izvještaji i slike
Tekstovi pjesama
Multimedija
Galerija koncerata
Portret mog života
Arhiva novosti
bend Remorker
Linkovi
Forum
Pišite nam

Remorkeri na Facebooku

site map

by Remorkeri. All rights reserved. Optimized for 1024x768. Design by Vivo Somnia. Powered by Plus hosting.

[povratak]

by denny


...Baš polaze galije do vina i maslina, 'ajmo malo na jug Italije, zatvori oči...

 Bila je to ključna rečenica jednog popodneva kad sam odlučila okrenuti list u svom životu, poželjela sam promjene, neka nova buđenja, neke nove ljude, neke nove uzdahe...
 Crveni kofer s par krpica i nešto više cipela, ekspresni vlak za Pariz: Pula, Trst, Milano, Torino, Grenobl, Pariz, polazi sa četrnaestog koloseka, drugi peron lijevo...
 Sama s hrpom vodiča, dva sendviča i čokoladnim mlijekom na putu ostvarenja svojih snova, trebao mi je mir, a pronašla sam ga u velikoj gužvi.
 Bježala sam od ljubavi, a totalno se zaljubila, samo ovaj put u masline, lavandu, brežuljke, svježa svitanja, kratke kave, grožđe u fontani, izloge visoke mode...ova ljubav me neće razočarati i svaki put kad je potražim tu je i svaki put je još posebnija.
 Idiličan toskanski krajolik s vinogradima punim mirišljavog Chiantija, maslinici, raskošne vile i ljetnikovci, antologijska djela renesansne arhitekture, kiparstva i slikarstva u nebrojenim toskanskim crkvama, sve to čini vibrirajuću harmoniju između prirode i umjetnosti, jedinstvenu u svjetskim razmjerima. Tu se današnjica ravnopravno nosi s prošlošću, ne kontrirajući joj već skladno je nadopunjujući. Karakterističnu talijansku užurbanost i temperament, ljepotu ljudi odjevenih po svjetskim modnim trendovima, ritualno ispijanje kave ili crvenog Chiantija, sveopće uživanje u ljepotama života, sve to kao u kakvu teatru možemo promatrati unutar vrhunski dizajnirane, autentične scenografije. Danas Toskanci, osobito oni imućniji, uživaju u kontrastu užurbanih gradova i smirenog, tihog seoskog ambijenta, poput poznatih obitelji Medici, Pitti i Strozzi stoljećima prije njih. Toskana je pulsirajući muzej na otvorenome. Toskana je najljepša u proljeće. Mirisi biljaka, planine, brežuljci, polja i rijeke najljepše su što je priroda podarila Italiji, ali ono što je čovjek stvorio prije pet stotina godina u gradovima te pokrajine fascinira svakog posjetitelja. U Firenci, kolijevci renesanse, samo u nekoliko desetljeća svoje umjetničke tragove ostavili su: Michelangelo, Leonardo, Botticelli, Tizian, Donatello, Tintoretto i della Francesca. Danas su firentinski muzeji prepuni turista, na ulaz se čeka satima, a ulicama putuju rijeke ljudi željnih da vide što više. Da bi se vidjelo ono najvažnije u zbirkama palace Uffizi, palace Pitti, Duoma, crkvi Santa Croce i Akademijinoj galeriji potrebno je više od dva-tri dana. Prijeći most Vecchio i zaviriti u njegove zlatarnice, fotografirati se na mostu s rijekom Arno u pozadini, obavezno je. Dolje, na obali mora, u Pisi najslavniji je toranj u Italiji. Visok 55 i nagnut 4,5 metra oduševljava svojom ljepotom i zbunjuje svakoga tko se nađe u njegovu podnožju. Ako raj postoji, onda on zasigurno izgleda kao unutrašnji dio najpoetičnije talijanske pokrajine Toskane. Kuće polako ožive u proljeće, njihove želje za suncem su uslišane, zapuštene masline počinju cvasti i donositi plodove, a vitica loze iz koje niče mladica metafora je za život koji se mora s vremena na vrijeme promijeniti, želimo li učiniti korak naprijed u svom načinu razmišljanja. Cortona, San Gimignano, Siena, Volterra i Firenca, toskanski kulturni dragulji, brdašca okupana suncem poput onog na dječjim crtežima, okolica s ubavim seoskim romaničkim crkvicama i strmim vinogradskim puteljcima najljepši su scenarij koji možete zamisliti, a spoznaja koliko je Italija korjenito drugačija i posebna, posve će vas očarati. Kuće boje marelice, s izblijedjelim zelenim rebrenicama, prastarim krovom pokrivenim crijepom i željeznim balkonom na drugoj etaži, gdje su nekadašnje gospe možda sjedile hladeći se lepezama i promatrale prizor ispod balkona. Kad pada kiša ili se promijeni svjetlost, pročelje kuće poprimaju boju zlata, ilovače, okera; nekadašnje grimizne boje cijede se u obliku crvenkastih pjega poput kutijice masnih bojica ostavljenih na suncu koje se tope. Ja raj zamišljam kao vožnju po pošljunčanim seoskim putovima Umbrije i Toskane, ugodno izgubljena. Njezin smještaj na obronku, njezini bedemi i uspravne,masivne kamene građevine daju arhitekturi izrazito obilježje okomitosti.Dok hodam po piazzi, osjećam kako nenadane, uglate sjene padaju euklidskom čistoćom. Uporno ponavljam: “Nije li prekrasna?” “Nije li predivan?” Ne znamo zašto ovdašnja svjetlost ima u sebi takvu jasnoću; vjerojatno zbog zlatnog odsjaja suncokreta s obližnjih polja. Tog svježeg jutra, pročelje kao da je blistalo od nijansi kao limun žute, zagasito narančaste i oker boje. Naravno, kuća je metafora moga ja, ali je i potpuno stvarna. Pustinjski je vjetar donio najezdu komaraca (odnosno na talijanskom zanzara, a baš tako i zvuče). Dok sam ležala budna, obuzimao me je poznati osjećaj da mi nadolazi “Odgovor”. Odgovor koji se poput komaraca rojio u mojoj glavi već danima sad kao da je spreman....uživam i sretna sam....po povratku više ništa neće biti kao prije......i ta mi spoznaja budi još veću sreću...Pogled mi leti na bibavi krajolik koji izgleda spokojno baš kao i ja. Seoske kuće boje meda, blago položene u udolinama, dižu se poput debelih štruca kruha ostavljenih da se hlade. Znam da je neki jurski tektonski proces naprasito izdigao okolne brežuljke, ali sad izgledaju kao da ih je izblanjala ruka nekog diva. Kako sunčana svjetlost jača, tako i zemlja širi mekani spektar boja: zelenilo isprane dolarske novčanice, odstajalo vrhnje, nebo plavo poput slijepčeva oka. Renesansni su slikari izvrsno pogodili boje....boje koje su opisivale emocije i stanja duha...bilo je to to...novi početak...........

 Nije ovo uspavanka, pesma gnjavanka, buenas noches chiquita, to smo smislili vrag i ja, to je magija, tajni prolaz kroz noć...
 Posljednja rečenica koje se sjećam pred san one noći kada sam se vratila u novi život....