Saturday, 15 December 2018. 10:34

 





 
 

 

 

   
Home
O nama
O njemu
Mi o njemu
Oni o njemu
Najave koncerata
Izvještaji i slike
Tekstovi pjesama
Multimedija
Galerija koncerata
Portret mog života
Arhiva novosti
bend Remorker
Linkovi
Forum
Pišite nam

Remorkeri na Facebooku

site map

by Remorkeri. All rights reserved. Optimized for 1024x768. Design by Vivo Somnia. Powered by Plus hosting.

[povratak]

by malimis


Negdje se pipnu naši mali svemiri

 Toga se jutra probudio malčice nervozan jer opet nije mogao spavati koliko je i ova noć bila vruća. Ponovo je pomislio kako je ipak trebao kupiti onu klimu koju je vidio još prije dva mjeseca. Odmah nakon toga odbacio je tu misao i odlučio je ne živcirati se zbog ničega.
 Upalio je kafe aparat i bacio se pod tuš. Uživao je puštajući da mu skoro hladne kapljice vode klize tijelom. Zaklopio je oči i poželio da može ovako provesti dan... no kroz pola sata je trebao biti na poslu.
 Obukao se i odlučio staviti malo onog parfema koji čuva za posebne prilike. Možda bas danas sretne Nju, pomislio je i nasmijao se sam sebi.
 Ispijajući kavicu njegove misli su odlutale prema nečem puno realnijem. Poslu koji ga danas čeka. Više nije mislio o Njoj... bila je to ionako samo glupa misao...

 Dan je tekao kao i obično. Bilo je dosta posla ali još uvijek je bilo vrijeme godišnjih odmora i nije bilo onih paklenih gužvi. Prelistao je Večernji... opet požari. To ga je pomalo rastužilo. Sjetio se koliko je volio jednu planinu koja je sada bila u plamenu. Volio je sjediti na obali mora i gledati to brdo kako svojim dostojanstvenim držanjem mami osmijeh na lice...
 Listao je dalje, no sve je bilo puno loših vijesti... nije bio raspoložen za to.
 Baš dok je razmišljao o tome što je pročitao u novinama, ušla je nova stranka u ured i ubrzo je zaboravio na Večernji i na loše vijesti.

 Radni se dan polako primicao kraju. Još sat vremena. Čuo je kako je neki auto stigao na parkiralište a ubrzo zatim i nečije korake na stepenicama. Pokušao je malo posložiti papire po stolu kada je jedan pao na pod. Ustao se i sagnuo da ga digne... Začuo je iza leđa ženski glas: “Dobar dan.”

 ...

 Njen dan je počeo sa željom da još malo odspava. Bilo joj je dosta ranih buđenja. Falilo joj je ono izležavanje u krevetu. Pomislila je kako je nekada bila sretna kada je vikendima mogla pobjeći malo sjevernije i provesti dan ne dižući se iz kreveta kada joj je to bilo potrebno. Bilo joj je teško pomisliti kako su ti dani nepovratno za nje.
 Odmahnula je glavom otjerujući te misli od sebe... nije željela započeti dan razmišljajući o nečemu što je ostavila u prošlosti.

 Odlučila je ustati. Upalila je kafe aparat i krenula prema kupaonici. Voda je bila skoro hladna i uživala je u toj hladnoći. Zatvorila je oči i nasmijala se a da nije znala čemu... onako... bez veze.

 Ispijajući jutarnju kavicu razmišljala je o tome kako danas mora učiti. Nije bila sretna zbog toga. Nekako je izgubila volju za učenjem i jednostavno više nije pronalazila smisao u cijeloj toj priči. No dobro... doći će i tome uskoro kraj. To je ionako bio jedini motiv koji je pronalazila kada bi se trebala natjerati na učenje.

 Dan je prolazio jako brzo iako joj je raspoloženje bivalo sve lošije jer nije se mogla koncentrirati na sve to što je pisalo u knjizi. Sve je manje vjerovala da će ikada naučiti sve što joj treba da bi prošla taj ispit.
 Odlučila je napraviti pauzu. Upalila je tv. Loš program ali već je navikla na to.

 Otvorila su se vrata njezine sobe. Ljubazan glas ju je zamolio da ode nešto kupiti. U tom je trenutku bila ljuta. Ne zato jer joj je bilo teško otići do tog dućana nego zato što je upravo željela uzeti pauzu od pola sata samo za sebe...
 Pogledala je svoju odjeću i rekla sama sebi da joj se neda presvlačiti. Obući će donji dio trenirke a sve ostalo ostati će na njoj ovako kao što je sada. Ionako je to dućan u kojem ne radi nitko zbog koga bi joj moglo biti nezgodno da je vidi ovako raščupanu i nimalo dotjeranu.

 Sjela je u auto i u tom trenutku se osjetila sretnom. Po nije znala ni sama koji puta je shvatila kako uživa dok vozi. Vožnja je trajala samo nekoliko minuta. Parkirala se i iako je mjesto djelovalo totalno bezopasno zaključala auto. Pitala je gdje se nalazi prodaja. Shvatila je da je dečko, koji joj je pristojno objasnio kako da dođe do prostorije koju treba, njen susjed. Razmijenili su osmijeh i dok se uspinjala stepenicama razmišljala je kako klinci rastu. Nije mogla procijeniti koliko ovaj susjed ima godina, ali bit će da je tek završio srednju školu. A sjećala ga se kao malog klinca iz kvarta. Da... godine stvarno lete.

 Ušla je u prostoriju u koju su je uputili. Bilo je u njoj nekoliko stolova i jedna osoba koja je tražila nešto na podu. Lagano je pokucala na vrata i rekla: “Dobar dan”.

 Osoba se ustala, i s velikim osmijehom odgovorila istim pozdravom.

 Noge su joj se odsjekle. Poželjela je da može propasti u zemlju! Ispred nje je stajao netko tko je u jednoj sekundi uznemirio leptiriće u njenom trbuhu. Nije mogla vjerovati da joj se to događa. Željela je da može propasti u zemlju.
 Stajala je pred njim raščupane kose, onako nemarno svezane u rep. U japankama sa plaže u trenirci prašnjavoj od svih radova koji se izvode u njenoj kući.
 On ju je ne skidajući osmijeh sa svog lica pitao šta treba, ona mu je odgovorila a da ni sama ne zna od kud joj snage da se ponaša “normalno”.
 Odjednom joj je bilo jako važno kako je obučena, kako miriši, kako izgleda... Nije mogla naći ni jednu dobru stvar na sebi u tom trenutku. Pitala se šta on sada misli o njoj kada je vidi ovakvu! Da nije prestala vjerovati u ljubav na prvi pogled, rekla bi da joj se upravo to dogodilo u tom trenutku...

 Napisao joj je račun i dao joj upute gdje mora podići robu. Ispala je sama sebi smiješna ostavivši mu 50 lipa kusura...
 Cijelo to vrijeme gledala je njegov prekrasni osmijeh i razmišljala kako je sve ovo samo u njenoj glavi! Pa ne može jedan pogled na nekoga koga vidiš prvi puta u životu uzrokovati najezdu tolikih osjećaja... To joj se dogodilo jednom i ne može ponovo... nema šanse...

 Zahvalila mu se i rekla “Bok!”

 Kroz glavu joj je prolazilo svašta. Željela ga je pozvati na kavu, pa radi još sat vremena. Taman da se ona stigne malo dotjerati. Brzo je prošla pogledom po njegovim rukama i nije na njima uočila tragove vjenčanog prstena... odahnula je kao da je to nešto o čemu joj život ovisi. Zašto ga ne bi pozvala na kavu. Pa želi ga upoznati! Želi ga slušati dok priča o sebi...

 Lagano se okrenula i izašla iz njegovog ureda. Nije se željela okrenuti da vidi dali gleda za njom. Ulazivši u auto nije željela pogledati ni u njegov prozor da vidi dali je promatra...
 Vjerojatno ju je već i zaboravio.

 Provela je taj dan razmišljajući o svemu što je proživjela u tih nekoliko minuta.
 Stvarno ga je željela upoznati...

 ...

 Začuvši “Dobar dan” ustao se i iskreno nasmiješio djevojci koja je stajala ispred njega. Izgledala mu je smiješno, kao mala narančasta loptica koju je netko iznenada dokotrljao do njega. Pomislio je da joj je zbog nečega neugodno i pokušao je biti ozbiljan i službeno je pitati kako joj može pomoći, ali gledajući je nije mogao maknuti osmijeh sa svoga lica.
 I ona se smiješila gledajući njega.
 Rekla mu je po šta je došla i on joj je krenuo pisati račun. Osjećao je njen pogled na sebi i nije znao zašto ali to mu je pasalo...
 Vratio joj je kusur i bila mu je simpatična ostavivši mu 50 lipa.

 U jednom je trenutku poželio pitati je kako se zove. Nije znao zašto... jednostavno je bilo nečega tajanstvenoga na toj djevojci. Pomislio je kako bi mu sigurno bilo ugodno u njenom društvu... poželio je da ne ode tako brzo...

 Rekla mu je “Hvala, bok!” i prije nego joj je do kraja rekao “Doviđenja” ona je već nestajala iza vrata. Čuo je njene korake kako se udaljavaju.
 Poželio je otići za njom i pozvati je na kavu... ali nije.
 Ostao je stajati još neko vrijeme gledajući u vrata kroz koja je izašla...

 Prošao je radni dan, došao je doma, otuširao se i legavši u krevet sjetio se nje. Bilo bi lijepo da je sada pored njega, da je drži u zagrljaju. Izgledala mu je kao netko tko savršeno dobro pristaje ušuškan uz njega... možda je opet sretne poželio je dok je lagano tonuo u san...

 ...

 Još mokre kose legla je otuširavši se u krevet. Razmišljala je o tome kako bi voljela da je on ovoga trenutka uz nju... da se stisne uz njega i da se osjeća sretno i sigurno... možda ga opet sretne poželjela je dok je lagano tonula u san...

malimis