..leto neznano gospodnje..
«Ide ne'ko,bjez'mo!» Spustili smo se s drveta i potrcali pazivsi da nam slucajno koja tresnja ne ispadne putem. «Daj pusti tu bazgu,dosta nam je.Idemo da nas ne ulovi susjed!» Ostatak drustva koji je imao pune ruke bazge pridruzio nam se i uspjeli smo pobjeci striceku Joji po 'ko zna koji put i tako izbjegli etiketu «lopov» pored svojeg imena.Sasina baka je radila najbolji sok od bazge.I ako netko nije volio bazgu,zavolio je.Imala je cak i razumijevanja za nas «lopove».Znala je iz cijeg dvorista dolaze ti plodovi no nije prigovarala,vec nam je s uzitkom radila sok,dok smo mi dijelili ugrabljen plijen u obliku tresanja.Roditelji nikako nisu smjeli saznati.
Njupacev stari,faca u «Jadran filmu» bio je opasna njuska i svi smo ga se bojali. Kada je on bio doma lopta je ostajala netaknuta u dvoristu da slucajno ne bi stvarali buku. No cim bi otisao,na livadu su istrcavali Zenga,Romario,Donadoni,Voller,van Basten,Gullit.. Ponekad bi zaigrali i Panadic,Pancev,Kranjcar,Stojkovic,Boban,Savicevic,a pridruzio bi se koji put i Kujtim Salja.Bile su to napete utakmice poslije kojih se i krvavih koljena znalo dolaziti doma.
Prolazim pored «sume» na Jarunu jedan dan i samo mi pred ocima prode Papak sa usminkanim BMX-om koji mu je stari,operni dirigent,kupio za jednocifreni rodendan. Da, tu je bila nasa kros staza..Tu smo provodili slobodno vrijeme izmedu «vandalizma» sa bazgom i tresnjama i raznih nogometnih kupova.Malo dublje,gdje jezero vise nalikuje na neku vrstu mocvare bacale su se udice.Prilika da postanemo jos veci «vandali» nije se propustala. Cuvar je bio,sad tek vidim,bas savjestan po pitanju dozvole.Nece neki klinci na njegovom teritoriju vaditi kedere bez pismenog dopustenja.Bio je sav vazan u onom plavom kombinezonu. I iako smo par puta pobjegli sa plijenom u staklenkama od krastavaca,cesce nam se on pojavljivao iza leda.
Deda me znao izvlaciti,sjecam se toga..Ostalo u vezi njega mi je prilicno u magli.Da,vec dugo ore nebeske njive.Zajedno sa dedama mojih prijatelja..Sumnjam da je ponio sa sobom i onu moju pikulu koraljku,nikako da ju vec godinama nadem..Negdje gore to drustvo ima nove berbe, tamo se nalazi burad,jos nepopijena..
I tako,kad se prisjetim..sta su prema nama ovi klinci koji pljackeju banke, potezu okidace, pale i razbijaju,bude se s maglom u ocima.. Ma..nikada nece okusiti sok od bazge Sasine bake napravljen od netom ukradenih plodova iz dvorista striceka Joje..A ja znam,da moju «bandu»,jedna casa gore ceka..

E, da...

Procitavsi tvoj post, prisjetio sam se nekih ne tako davnih vremena...
Moram da se zapitam dal toga jos danas ima,
ili smo mi medju zadnjim generacijama koje ce to
dozivjeti?