a nista strasno misu... samo kad nakon predugo vremena otvoris oci, kad shvatis da se, za ono za sto se boris i iza cega stojis, boris sam i da stojis sam onda je zajeb... onda dodje kriza i pitas se sto se ne utopih u onom dunavu za koji sam jednom davno misla da mogu preko...

hvala ti... evo cijeli dan razmisljam o tome sto si napisala... ali svejedno znas one momente kad ostanes sam ilikad dodje neka pjesma, neka sitnica, nema toga sto moze zaustaviti suzu... da jednu...

i imam osjecaj da bjezim od sebe da o tome samo ne zelim razmisljati i da ce mo sve nekako docekati iza ugla i slomiti do kraja...

Pustiti da vrijeme curi...i ne glumiti list na vjetru.

E, da, najbitnije sa zaboravio... pjevusiti 'I won't
let the sun go down on me'

Onako montipajtonovski skupit drugove drage (i drugarice) te napravit kolektivno pribijanje na krizove... usput pjevuseci Always look on the bright side of life... (krizevi okrenuti naopacke da ne bi bilo... prozivanja sad)

ajmo popisich... ko ce... ko ce...

1. Nevernik

..Hm, hvala za spominjanje moje malenkosti,ali ni meni ovakav nick nie poznat....

Ipak, topao pozdrav.......

jebemmu, nikako da se naviknem na ovu varijantu "zaporka". i sve tražim neku asocijaciju, neki korijen tome. mislim se, pa mater mu, ako je stvarno Naša ta riječ, pa makar i jedna od onih (par!) koje ne znam, jebemlijoj rodbinu (literarnu! da ne bi bilo zabune, slučajno.) svejedno bi morala imati barem korijen neki u nečemu što razumijem. ono, znaš, u nečemu sa Značenjem.
badava.
a baš me muči to. i prije par minuta, ono kad sam zapravo "prvotno" (božeprosti, vidi i ove!) htjela reći Bracu i Ovoj Mojoj da ih volem, uhvatim se kako čerečim to čudo od riječi. krenem kao od: "za". aha! to razumijem! i jesam. često. ali sam češće protiv. jebiga, hororskop oni, ušo mi neki Saturn negdje gdje nije dobro da ulazi i jebiga, nisam ja kriva. pa more biti da je malko i u tome Problem. samo, ne čini mi se da je i ovi put baš u tome i Rješenje. onda kontam dalje, reko da nije "zapor" možda? u tem slučaju bi mu ga ova mogla doći kao neki, da prostiš, ženskirodinfinitivjednine (što bi reko, božemiprosti, jedan moj falabogu bivši profa). samo, bojim se da nije. i pri tom se još više pribojavam da neki Infinitiv ipak jeste. e tu onda ipak imamo Problem, onaj horosk(opsk)i: jebešga, draži su mi finitivi. i to jedna baš specijalna vrsta. oni u kojima ćemo pobediti do kraja, što bi reko jedan Kantautor iz Nova Sada, ne znate ga Vi. a Mi smo se, jebiga, prorijedili. do pozitvne nule, čini mi se.

a ne! nije žalopojka. sujeta je (i ovaj put)
reko, da vas podsjetim malo na sebe . i na One Dane . a bilo je tih Osmjehaaaa ohohoho, da čovjek postane nostalgičan do kraja...

ajde čuvajte se

ps.
a tek "opetovati". ihhhh. perverzniju riječ nisam čula u životu. majke mi. ma koji zrakomlat... čitam neki dan Marquesa i povraća mi se. kontam, jebote neki se vremenski (da prostiš) diskotinuum dogodio kad nisam gledala (puno mi se piški ovih dana, pa mi promiču najnovije vijesti). reko: kad je šenoa stigo prevesti Ovog Mog!?, ne štima mi nešto kronoliški tu. sad vidim, kloniralo ga. šenou. nekoliko hiljada (op.prev. tisuća) puta. ima ih ko mrava.

Srce (beše li ono?)
(samo da ne ispadne krvopump neki do kraja. ma neće. ne bojte se. pupma je još uvijek germanizam. bit će krvoštrc.)

i, veliš Mala, pokupilo medžeda u berlinu? leeepo bogami