hallo ljudi ima li koga ili zatvoramo grupu,, ovisi o vama

Vidim i slutim da tihi bojkot jos uvijek traje sto je odlicno. nadam se da sam vas ovom temom ipak malo priblizio istini o smislu kao i ideji svi smo jedno. nadam se da razmisljate svojim glavicama i da ste shvatili da je smisao u nama a ne izvan nas.sve definirano izvana nije autenticno nase pa tako i tude pjesme i stihove su "tudi,njegovi, sveti" a ne nasi o nama ovisi samo reakcija na to. ljudi hvala na trudu


pozdrav

Uh, dok sam iscitla sve postove... Skrenuli ste sa teme skroz, rec je o Djoletu, a ne filozofskim razmisljanjima Malog Princa, koji btw, iako trazi slobodu misljenja (sa cim se naravno svi mi i slazemo), ipak na kraju ocekuje da mi _njegove_ prihvatimo kao 100% istinu. Sorry, Prince, nisam htela u 3. licu govoriti, al' tako su me misli vukle... Svi smo mi-MI, al' smo i svi mi- SVOJI.

Elem, necemo se ovde vredjati, svi mi ovde volimo Djoleta iz ovog ili onog razloga. Al' jedno je tacno, on nas jeste ipak spojio...

Djole je u mom zivotu od malih nogu i sa njim sam i odrasla. Zna da mi izvuce osmeh na licu,al' zna da mi srce dotakne... To mozemo deliti sa drugima, a mozemo nositi i u sebi. Znam da se ubedacim njegovim baladama, al' na kraju prodjem kroz pravu katarzu. Nije to do toga da li se ja prepoznajem u svim tim pesmama ili ne, sigurno da mi se sve to nije desilo u zivotu, al' ocisti me skroz...

~~~ u $wemu : ))))

ljudi uljenili ste se ajmo van iz mora i odgovrite konacno na temu jednom zavijek

Znate l' pricu o Vasi Ladackom?
I ja sam je tek onomad cuo...

Do prije godine nisam slusao Balasevica - dapace, nisam imao pojma ko je on, a na prvi spomen njega mahnuo sam rukom, nasmijao se i rekao : 'sta neki Srbin - necu to slusat' jer sam jos kao dijete stekao predrasude o srbima kao losim ljudima - zbog politike velike srbije i napokon rata ... No tako sam jednom slusajuci neke stare kazete s tavana naletio na jednu njegovu i poceo slusat (bila je to Prica o Vasi Ladackom) no kazeta je bila ostecena i nisam mnogo cuo,ali mi se nekako pocetak uhvatio (tada jos nisam poznavao Balasevica) no s vremenom sam zaboravio....
Tako sam prosle godine nacuo da se sprema neki veliki koncert s mnogo ljudi i da nasupa neki tamo Balasevic u Varazdinu no nisam namjeravao ici iako sam par kilometara udaljen...ali je frend bio uporan i tako...pa pitam sta svira i ko je taj .... i na spomen Vase Ladackog nekako me dobio da dodjem...
Malo sam zakasnio pa sam se morao gurati kroz gomile ... no tada nasavsi se s drustvom u jednom tom momentu veceri u nekoj toj zajednickoj atmosferi poceo sam i sam osjecat neke emocije iako nisam puno razumio tekst...ali neka cudna veza spojila je jednu gomilu u nesto nevidjeno .... jednostavno sva moje predrasude pocele su tada sve vise blijediti ... tako da sam otisavsi s koncerta u nekoj nostalgiji i tuzi, u roku tjedan dana od koncerta skupio sve njegove pjesme (uz veliku muku) i poceo slusat i prepisivati... cak ucit tekstove...pretrazivati net i tek tada sam otkrio pjesnika koji me umirio jer sam nasao mir i suosjecanje u njegovim pjesmama ... one su me ucile, radovale - rastuzile, davale mi snagu i 'punile baterije' ... jednostavno kao da sam prvi put u zivotu cuo ili vidio...
Danas (jos ni godina nije prosla) ponekad se i posvadjam s nekima sto su bili kao ja jer Balasvic ne samo da me oslobodio predrasuda i nacionalnih prepreka, nego mi je pruzio jedan drugaciji pogled na svijet i sto je najvaznije naucio me da se i glazba razmislja i osjeca ... da ispunjava i zato bih mu se zahavlio sto je sve ove godine s nama i pozelio da uskoro opet dodje ponovo u 'susjedstvo' i sve nas spoji u nekom trenutku srece...u pjesmi...

Obozavatelj...

bravo majstore, vrlo precizno i iskreno. ti si prvi koji je dotakao sustinu smisla


svaka cast

p.s. eto ljudi moji tko ceka taj doceka , a vi ostali ucite jer to je jedino bitno


pozdrav

S obzirom da sam se već deklarisala kao fosil, nece biti iznenadjujuće ako napišem da Djoleta slušam oduvek, od kada postoji kao pesnik, kao pevač, kao filozof... Kao ... "volite li Balaševića...?"

I napisala sam već, pa ću ponoviti, da sam u njegovim stihovima prepoznala mnoge svoje emocije, da su mi njegove pesme pomogle - pomagale, pomažu - da se snadjem u ovim smutnim vremenima, da pronadjem onu ljudskost u sebi koju mnogi od nas izgube negde u nekim vrtlozima zbivanja, dogadjanja kojima nisu ni uzrok, ni povod, ni izvor, ni ušće... tek, eto, ponesu nas ti virovi i, verujem, mnoge od nas zarobi ta matica kojoj se teško odupreti... E, tu nastupa Djole kao takav... Svi oni stihovi, angažovano-politički, kao što su, npr. "... i ja ponekad popušim, pa zbog tog zemlju ne srušim..." ili "... putuj, Evropo, nemoj više čekati na nas...", ma koliko gorčine sadržali, imaju u sebi onu poznatu Djoletovu meru ukusa i satire koja se lako "vari" i još lakše "lepi" za dušu. Ima, valjda, nade za nas... Ako nada poslednja umire...

Balasevica sam pocela slusati valjda cim je poceo pjevati.Bila sam klinka,ali pamtim i njegov odlazak u vojsku i stranicu nekih tjednih novina,ne mogu se tocno sjetiti kojih, na kojoj se nalazila slika njega i Olivere na klupi,kad mu je dosla u posjetu.Meni inace kazu da „bitne“ stvari ne pamtim,a one koje „nikom nisu bitne“, zapamtim.Sva sreca pa nisam „nitko“.Tako pamtim da sam uz njegovu Prvu ljubav, plakala zbog svoje prve ljubavi koja me ne primjecuje.Uz njegovu „Samo da rata ne bude“ sam se molila da ljudi budu pametni,da ne bude rata.Molila sam se da slusaju Balasevica,jer sam bila sigurna da ce u tom slucaju promjeniti prioritete, i ni na kraj pameti im nece biti rat.Ali isto tako sam u njegovim pjesmama s tugom osjecala nagovjestaj svega sto se sprema u devedesetima.Nazalost,vecina je „nametala ritam marsa, pjevali pjesme s puno falsa“...i“rat je kao pijan svat prosao tuda...“
Svejedno...kad cujem Stari laloski valc,Divlji badem,Marim ja...Kad cujem najljepsu pjesmu ikad Bosni spjevanu,Sevdalinku...kad cujem Provincijalku(sta bi dala da mi netko takvu pjesmu napise...),ma kad cujem Djoleta(a slusam ga svaki dan, bar malo), ja ponovno pocnem vjerovati u ljude.I opet se molim da ga i drugi slusaju.Eto,to meni znace njegove pjesme.Njegove price.Uz svaku njegovu pjesmu ja imam pricu.Ne samo onu koju on isprica,vec svoju pricu.I svoj osmjeh,svoju suzu.Njegove pjesme bi trebale biti obavezno stivo vec u osnovnoj skoli,i bez pretjerivanja, svijet bi bio ljepsi...Eto...

ljudi ,morama Vas pohvaliti zaista ste dotakli nit smisla i bita, ono sto ja zelim reci da je sve to o cemu dole sanja u nama, samo je na nama da to i zivimo a ne samo kopiramo i vadimo na vlastitu slabost, probudi se i ostvari svoje snove, sigurno ce te zivot odnjeti na put prema sebi (ljubavi) ,sko to zaista zelis

uzivajte u putu

jupi!dobila sam pohvale...
dobro sam napokon napisala!
Hocu dobiti peticu?

@izvanzemaljac
eh, prijatelju, vald ce sve na svoje sjesti.ja se svakako nadam, i drzim fige a dotad, jos sam bio sasvim mlad, neke barske ptice sam lovio tad...

Balaševića slušam oduvijek, počela sam slušati kad je on počeo pjevati i već sada moj sin, druga generacija, sluša pomalo, ne razumije baš sve još najbolje, ali krenulo je. Dobre stvari treba prenositi, a on je stvarno dobra stvar, zauvijek.

ljudi zahvalnost je bitna, samo slusanje ne garantira razumnjevanje stavri ali ako slusamo pjesmu uz duboku zahvalnost sto uopce postoji smisao sam po sebi postaje jasan za svakog koji slusa, samo to vodi dubokom osjecaju trenutka i prisutnost u pjesmi....

Hm....Đoleta sam slušala od "malih nogu" u kući,ali ga tada nisam razumela.U onim ludim tinejdžerskim godinama sam sebe pronalazalila uz neke "tvrđe" zvuke do jednom.A tada je ili "grom odabrao hrast" ili se "hrast sam nametnuo",bem li ga,uglavnom sam poslušala Đoletovu pesmu "Priča o Vasi Ladačkom" nekoliko puta dok je nisam stvarno ČULA.A dalje je klasika...Skupila sam sve pesme,tekstove,pokupovala knjige,posećivala koncerte i najvažnije naučila sam da ga slušam i čujem.
Đole piše,peva o ljubavi,o ljubavi kao energiji koja pokreće svet (bez obzira na kakvu se vrstu ljubavi odnosio tekst),o nekim realnim stvarima koja se dešavaju nama,oko nas i sve to šarmantnom igrom reči,aluzijama,satirom,humorom...Ma kako ga i (ne)slušati i (ne)voleti?Osim srcem...