|
Neodgovoreni postovi | Aktivne teme
Sada je: sub srp 25, 2026 1:20 am.
kod reklama
Nije super samo ti to jos ne znas!
| Autor/ica |
Poruka |
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
 Nije super samo ti to jos ne znas! Zašto?
Zbog jednog cvijeta i jedne zvijezde koja se smije...
- Mali moj, hoæu i dalje da te slušaam kako se smeješ…
Ali on mi reèe:
Noæas æe biti godina dana. Moja zvezda .e se nalaziti taèno iznad onog mesta gde sam pao prošle godine…
Maleni, to je samo ružan san, ta prièa o zmiji i o sastanku i o zvezdi…
Ali on ne odgovori na moje pitanje.
Reèe mi:
Ono što je bitno, to se ne vidi…
Naravno…
To je kao sa cvetom. Ako voliš jedan cvet koji se nalazi na nekoj planeti, lepo je noæu gledati nebo. Na svim zvezdama cveta cveæe.
Naravno…
To je kao s vodom. Ona koju si mi dao da pijem bila je kao muzika, zbog èekrka i užeta… seæaš li se… bila je slatka.
Naravno…
Gledaæeš noæu zvezde. Moja je isuviše mala da bih ti pokazao gde se nalazi. Bolje je ovako. Moja zvezda biæe za tebe jedna od zvezda. Tako æeš voleti da gledaš sve zvezde… Sve æe one biti tvoji prijatelji. A osim toga, pokloniæu ti nešto…
On se opet nasmeja:
Ah! Mali moj, kako volim taj smeh!
Upravo to æe biti moj poklon… biæe to kao s vodom…
Šta hoæeš da kažeš?
Z sveljude zvezde ne znaèe isto. Za one, koji putuju, zvezde su vodièi. Za druge, one su samo male svetiljke. Za nauènike, one su poblemi. Za mog poslovnog èoveka one su bile zlato. Ali sve te zvezde tamo æute. A ti, ti æeš imati zvezde kakve niko nema…
Šta hoæeš da kažeš?
Kad budeš gledao nebo, noæu, pošto æu ja stanovati na jednoj od njih, pošto æu se ja na jednoj od njih smejati, to æe za tebe biti kao da se sve zvezde smeju. Ti æeš imati zvezde koje znaju da se smeju!
On se ponovo nasmeja.
A kada se utešiš (èovek se uvek uteši), biæe ti milo što si se sa mnom upoznao. Ostaæeš mi zavek prijatelj. Zaželeæeš da se smeješ sa mnom. Otvoriæeš ponekad prozor, onako, iz zadovoljstva… Tvoji æe prijatelji biti iznenaðeni kad te vide da se smeješ gledajuæi u nebo. A ti æeš im tada reæi: "Da, zvezde me uvek zasmejavaju!" A oni æe pomisliti da si lud. Baš sam ti podvalio…
On se i dalje smejao.
To æe biti kao da sam ti poklonio, umesto zvezda. šaku zvonèiæa koji umeju da se smeju…
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| čet svi 06, 2004 4:24 pm |
  
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
Šta to znaèi "pripitomiti"?
Ti nisi odavde, reèe lisica, šta tražiš?
Tražim ljude, reèe mali princ. Šta znaèi to "pripitomiti"?
Ljudi imaju puške, reèe lisica, i oni love. To je prilièno nezgodno! Ali oni gaje i kokoške. To ih zanima. Tražiš li kokoške?
Ne, reèe mali princ. Tražim prijetelje. Šta to znaèi "pripitomiti"?
To je nešto što se odavno zaboravilo, reèe lisica. To znaèi "stvoriti veze…"
Stvoriti veze?
Naravno, reèe lisica. Ti si za mene samo deèak slièan stotinama hiljada drugih deèaka. I nisi mi potreban. A ni ja tebi nisam potrebna. Ja sam za tebe samo lisica slièna stotinama hiljada lisica. Ali, ako me pripitomiš, biæemo zaista potrebni jedan drugom. Ti æeš za mene biti jedini na svetu. Ja æu za tebe biti jedina na svetu...
Poèinje da shvatam, reèe mali princ. Postoji jedna ruža… mislim da me je ona pripitomola…
To je moguæe, reèe lisica. Na Zemlji ima svega i svaèega.
Ah! To nije na Zemlji, reèe mali princ.
Lisica je izgleda vrlo radoznala:
Na nekoj drugoj planeti?
Da.
Ima li lovaca na toj planeti?
Nema.
Ništa nije savršeno, uzdahnu lisica.
Ali lisica se vrati na svoju misao.
Moj život je jednolièan. Ja lovim kokoške, ljudi love mene. Sve kokoške su sliène, i svi ljudi su slièni. Meni je ovde pomalo dosadno. Ali, ako me ti pripitomiš, moj život æe biti kao obasjan suncem. Upoznaæu bat koraka koji æe biti drukèiji od svih ostalih. Drugi koraci me teraju pod zemlju. Tvoji æe me kao muzika mamiti da iziðem napolje. A onda pogleda! Vidiš li, tamo dole, polje puno žita. Ja ne jedem hleb. Žito mi ne znaèi ništa. Žitna polja me ne podseæaju ni na šta. To je žalosno! Ali ti imaš kosu boje zlata. Biæe divno kada me pripitomiš! Žito, koje je zlatasto, podseæaæe me na tebe. I ja æu voleti šapat vetra u žitu…
Lisica uæuta i dugo gledaše malog princa.
Molim te… pripitomi me, reèe ona.
Vrlo rado, reèe, mali princ, ali nemam puno vremena. Moram pronaæi prijatelje i upoznati se sa mnogim novim stvarima.
Èovek poznaje samo one stvari koje pripitomi, reèe lisica. Ljudi nemaju više vremena da bilo šta novo upoznaju. Oni kupuju gotove stvari kod trgovaca. A kako nema trgovaca koji prodaju prijatelje, ljudi više nemaju prijatelja. Ako hoæeš prijatelja pripitomi me.
Šta treba da uèinim? upita mali princ.
Moraš biti veoma strpljiv, odgovori lisica. Prvo æeš sesti malo dalje od mene, eto tako, na travu. Gledaæu te krajièkom oka, a ti neæeš ništa govoriti. Ali, svakog dana prilaziæeš malo bliže…
Sutradan mali princ doðe ponovo
Bilo bi bolje da si došao u isto vreme, reèe lisica. Ako dolaziš, na primer. u èetiri sata popodne, ja æu biti sreæna veæ od tri sata. Što vreme bude više odmicalo biæu sve sreænija. U èetiri sata biæu veæ uzbuðena i uznemirena; otkriæu cenu sreæe! Ali, ako budeš dolazio bilo kad, ja neæu znati za koji èas da spremim svoje srce… Potrebni su èitavi rituali za to.
Šta je to ritual? upita mali princ.
To je nešto što se davno zaboravilo, reèe lisica. To je ono što èini jedan dan razlièitim od drugog, jedan èas od drugih èasova. Kod mojih lovaca, na primer, postoji jedan ritual. Oni èetvrtkom igraju sa seoskim devojkama. To je, dakle, divan dan! Idem u šetnju èak do vinograda. Kad bi lovci igrali kad im padne na pamet, svi bi dani lièili jedan na drugi i ja ne bih imala odmora.
Tako je mali princ pripitomio lisicu. A kada se približio dan rastanka:
Ah! reèe lisica…Plakaæu.
Sama si kriva, reèe mali princ, nisam ti želeo nikakvo zlo, ali ti si htela da te pripitomim…
Naravno, reèe lisica.
Ali ti æeš plakati! reèe mali princ.
Naravno, reèe lisica.
Time ništa ne dobijaš!
Dobijam, reèe lisica, zbog boje žita.
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| pet svi 07, 2004 11:18 am |
|
|
|
Idiot
...drugi casnik...
Pridružen/a: uto ožu 16, 2004 11:12 pm
Postovi: 605
|
Ne želeći narušavati svetost ovog topica da te zapitam dali si to ti prepisivala knjigu u kompjuter ili si je negdje našla u elektroničkome obliku. Jer ako si je našla negdje, da nam otkriješ tajnu.
|
| pet svi 07, 2004 9:44 pm |
|
|
|
nea
Pridružen/a: sri tra 28, 2004 10:14 pm
Postovi: 5
|
|
| ned svi 09, 2004 1:10 am |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
Ili ovdje 
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| pon svi 10, 2004 11:59 am |
|
|
|
bubaerdeljan
...drugi casnik...
Pridružen/a: ned ožu 28, 2004 11:42 am
Postovi: 514
Lokacija: fotelja
|
a ako nastavis tolko tipkat (ili kopipejstat) uskoro ce cijela knjiga bit i na forumu.. 
_________________
..prièu je moju slušala skeptièno..
za nju je, naravno, to bilo totalno falš i patetièno..
|
| pon svi 10, 2004 3:14 pm |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
Bio sam tako izgubljen da mi je izgledalo prosto nemoguæe da postoje samo èetiri strane sveta. Odoka sam izraèunao najdužu dijagonalu, nadajuæi se da æu se do njenog suprotnog kraja nekako setiti gde sam to pošao.
Sa katedrale se odronilo jedno "plong", ali to nije bio pravi udarac zvona.
Verovatno je, preturajuæi po policama na gluvom crkvenom tavanu, zvonar nahotice pomerio tuèak velikog mesinganog avana. Pola jedan, jedan ili pola dva. Svašta je to moglo da znaèi.
Ali svejedno.
Anamaria æe ionako tek za sedam godina napuniti taj trenutak.Dobra mera vremena izmeðu nas.
Sedam godina su kofer u koji može stati strašno puno stvari. Ako umeš da pakuješ, naravno.
To što meni ne trebaju više neke sitnice koje njoj trebaju sve više, ne daje mi pravo da je nagovaram da ih ne trpa unutra.
Njen kofer, na kraju krajeva. Poznao sam u sebi pepeo vatre koja se u njoj tek rasplamsala, ali nisam pokušavao da je odvratim. Do pepela se i stiže jedino preko vatre.
Nema tih reèi koje mogu nadomestiti šibanje godina u lice, i nema te prièe od koje se može isplesti mreža za hvatanje vremena.
Za sedam jeseni, koji minut posle pola jedan, jedan ili pola dva, i ona æe negde zastati pod zamuckujuæim plavim neonom sa reklame iznad izloga prodavnice modne obuæe. i onda æe znati.
Sivi dah uspomene pažljivo æe oduvati prašinu sa smešne stare ogradice od posesivnosti koju sam jednom uzalud dizao oko skrivenog senovitog vrta u kom su pupile njene ambicije.
Uzdahnuæe, verovatno. Èestice sjaja rastopiæe joj se naèas u pogledu, kao odraz udaljenih zvezda u vodi. Biæe sama, nadam se.
Jer, tad æe se u ritmu njenog pulsa možda pojaviti ona uznemirena i kljuèna sinkopa koju sam poslednjih dana uzalud osluškivao u odjecima naših tišina. Tišina. Da.
I onda æe znati da je jedina koju sam ikad voleo. Da sam sve druge voleo tamnom stranom srca. Štedeæi se. Uèeæi se kako æu najbolje voleti nju. Kada je konaèno naðem.
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| pon svi 10, 2004 4:18 pm |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
Te noæi sam joj oæutao najlepše reèi koje znam...
Jednom je rekla da bi sve dala da èuje to što oæutim, i otkrio sam joj tajnu o starom drvetu koje raste na nièijoj zemlji izmeðu devet salaša, u fantazmagoriènoj oazi koja se u Sahari žita priviða samo onda kada se to njoj prohte, tako da ni najprefriganijim geometrima nikad nije opšlo za rukom da je osvoje svojim instrumentima...
I tako, obièno u nekoj vedroj noæi, roj Neizgovorenih Reèi nepovratno odbegne iz košnice misli i u potrazi za novim mestom sumanuto pokušava da otkrije preèicu do najbližih zvezda, ali zna se, još niko sem prevejane skitnice Pogleda nije uspeo da dospe do Tamo...
I onda, pred zoru, kad posustalo krenu da se stropoštavaju, Vetar probere najlepše, podmetne pod njih svoje paperjaste uvojke, kao jastuèiæe, i nežno povuèe finu èetku te velike krošnje kroz svoje kose...
I Neizgovorene Reèi ostaju da trepere u lišæu starog drveta zauvek, rekoh joj, kao miris tvoje kose na mom èešljiæu od jantara...
"Zauvek?", pitala je uplašeno...
O, ne, ispravih se, izvini, zaboravio sam da "zauvek" ne postoji...
Jednog dana, dakako, strovaliæe se i to stablo, oprljiæe ga Oluja šenluèeæi gromovima nad ravnicom, složiæe se kao kula od karata pod teretom Neizgovorenih Reèi, ili polegnuti tiho i neprimetno, kao kazaljke na tri i petnaest, ko æe ga znati?
Ali naiæi æe èerga tog leta, i to ne Meèkari ili Džambasi, ni Gatari ni Korpari, nego Veseli Sviraèi Tužnih Oèiju, praæeni crnim kosovima iz visokih Prekodonskih stepa, i još izdaleka, uspravivši se u sedlu, primetiæe u gustoj travi naroèitu raèvastu granu boje majskog sumraka, od koje bi se mogla izdeljati odlièna viola?
I, više nego dovoljno godina kasnije, možda neèija, možda proseda, možda bez ikoga, ti æeš ugledati belog leptira na jorgovanu, i širom otvoriti prozore mameæi ga da ti sobu opraši polenom i proleæem. A ulicom æe prolaziti mali Cigan sa violom, videæeš samo drozdovo pero na šeširu kako promièe za šimširom, i zaèuæeš Neku Staru Dobru Nepoznatu Pesmu, koju prvi put slušaš, a godinama je znaš...
I zaplakaæeš, istog èasa...
I najzad shvatiti kako sam te voleo...
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| pon svi 10, 2004 4:19 pm |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
Ne znam od kuda je ovo al' je lijepo 
...tišina jednog poljupca vrijedi mnogo više od zvuka tisuæu rijeèi...
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| pon svi 10, 2004 4:34 pm |
|
|
|
Idiot
...drugi casnik...
Pridružen/a: uto ožu 16, 2004 11:12 pm
Postovi: 605
|
|
| pon svi 10, 2004 7:49 pm |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| uto svi 11, 2004 8:56 am |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
Poèeh razmišljati kakva bih voljela biti u tom trenutku. Voljela bih biti vesela, radoznala, sretna. Proživljavati intenzivno svaki trenutak, žudno pijuæi vodu života. Vjerovati ponovo u snove. Biti kadra da se borim za ono što želim.
Voljeto èovjek koji me voli.
Da, to je bila žena kakva bih ja voljela biti - i koja je iznenada zaživjela i ušla u meoje tijelo.
Osjetih kako mi dušu preplavljuje svjetlost jednog Boga - ili Božice - u kojeg više nisam vjerovala. I osjetih kako, u tom èasu, Drugo Ja napušta moje tijelo i sjeda u ugao male sobe.
Mogla sam izvana promatrati ženu koja sam do tada bila: slabu, ali punu želje da ostavi dojam jake osobe. Osobu koja se boji svega, ali sama sebe uvjerava kako to nije strah - veæ rarboritost onoga tko je spoznao realnost. Što zazidava prozore kroz koje može prodrijeti sunèeva vedrina - kako njen stari namještaj ne bi izblijedio.
Vidjeh moje Drugo Ja kako sjedi u kutu sobe - krhko, umorno razoèarano. Obuzdavajuæi i podjarmljujuæi ono što bi uvijek trebalo biti na slobodi.: svoje osjeæaje. Pokušavajuæi prosuditi buduæu ljubav prema iskustvu proživljenje patnje.
Ljubav je uvijek nova. Svejedno je volimo li jedan, dva, deset puta u životu - uvijek smo pred situacijom koju ne poznajemo. Ljubav nas može odvesti u pakao ili raj, ali uvijek nas nekamo odvede. Treba je prihvatiti, jer ona je hrana našeg postojanja. Ako je odbacimo, umrijet æemo od gladi, gledajuæi bremenite grane na stablu života, bez hrabrosti da ispružimo ruku i oberemo plodove. Treba iæi za ljubavlju ma gdje ona bila, èak i kad to znaèi sate, dane, tjedne razoèarenja i tuge.
Jer u èasu kad krenemo ususret ljubavi, i ona kreæe u susret nama.
I spasi nas.
Kad je Drugo Ja izišlo iz mene, moje je srce ponovo poèelo razgovarati sa mnom. Reklo mi je da pukotina na zidu brane propušta vodeni tijek, da vjetrovi pušu u svim smjerovima i da je ono sretno jer ga ja ponovo slušam.
Moje srce je govorilo da sam zaljubljena.
I ja sam zaspala zadovoljna, s osmjehom na usnama.
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| uto svi 11, 2004 4:39 pm |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
Da... ovo mi je isto mrak!
Prokleta amnezija...
Pamtim samo dodir svile pod prstima. I na grudima. I svuda...
Svileni šal puzao je po meni kao bršljan. Provlacio mi se kroz ruke, klizio niz leda, klupcao se u mom krilu...
I pobegao...
Zažmurio sam, pokušavajuci da ga što pre nadem...
Ali, pronašao sam grozd...
I uplašio ga usnama...
Osetio sam kako mi, trepereci, zri pod dlanom...
Tad mi je oluja zalupila kapke...
Gospode...
Uzjahao sam crnog labuda, odsedlanog plišanom mahovinom...
Idemo... Ne boj se...
Propinjao se kao pastuv pokušavajuci da me zbaci u more užarenog šljunka nad kojim smo ponirali.
Ali nisam se dao...
I višnje su opet zapljuštale po mom vratu...
A onda mi se pešcani sat razbio negde nad glavom...
Fin mak najsitnijeg peska prosuo mi se po ramenima...
Zrno po zrno kotrljalo se niz kicmu, i stropoštavalo se u ambis, niz glatke sapi uznemirene ptice...
Divlja ruža mi se otvorila na usnama...
Polako...
Bolno...
Dva trna kliznula su tragom odbeglog peska...
Mali tufnasti pajac uplašeno je virio iza jastuka...
Prokletstvo, niceg se ne secam...
Slušala je moje srce, naslonivši mi glavu na grudi, kao mali indijanac na zemlju.
Pomilovao sam je po kosi, i poljubio joj prstice, smirene na mom desnom ramenu.
- Radi li?
Klimnula je glavom, i to je bio prvi pokret koji je ucinila posle nekog vremena.
Znam da radi, mila. Dobro je to srce. Malo kasni, ali kucka tu i tamo. A narocito kucka tu. U tvojoj sobi...
Pajaci su me zabezekmnuto gledali.
U redu je, momci. Volim ovu devojku. Ne brinite ništa...
U stara dobra romanticna vremena, kad kontracepcija još nije uzela maha medu omladinom, smrtno smo cvikali od devojcura koje bi mogle pokušati da nas "navuku na bebu".
Vremena se menjaju...
Zagrlio sam je cvrsto, i ona se priljubila uz mene, dovlaceci cupav pokrivac sve do ociju.
To mi se još nije desilo...
Znam, nije lepo da pricam o tome, ali proslavio sam i dvadesetogodišnjicu gubljenja nevinosti.
Ne, nije mi bila prva...
Ali, bila je prva sa kojom sam se "voleo", nadajuci se da ce neko od nas zatrudneti.
- Sretan rodendan, Emilija Kovacev. Nadam se da sam te upravo "navukao na bebu"...
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| pon svi 24, 2004 11:08 pm |
|
|
|
leki
...brodski mali...
Pridružen/a: pon ožu 29, 2004 12:09 am
Postovi: 119
|
|
| pon sij 10, 2005 1:54 am |
|
|
|
zrinac
Pridružen/a: uto stu 09, 2004 8:37 pm
Postovi: 17
|
_________________
i sanjam....
|
| pon sij 10, 2005 4:22 pm |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| pon sij 10, 2005 4:32 pm |
|
|
|
Voodoo Chile
Pridružen/a: sri lip 30, 2004 11:45 am
Postovi: 91
|
_________________
Neću ne ću!
|
| pon sij 10, 2005 5:03 pm |
|
|
|
leki
...brodski mali...
Pridružen/a: pon ožu 29, 2004 12:09 am
Postovi: 119
|
prica...
-a ti si malo lud i....?
-zaljubljen? ma ne... znas ono... sta nije da kad si zaljubljen, da zelis odma bit sa tom osobom, i... i poljubit ju.. nema veze gdje, i u kojem trenutku..
-a ne zelis ju poljubit?
-pa.. ne...
-ne? onda je sve jasno..
-zelim ju prvo odvest.. u ovaj grad? ili neki grad... svejedno... gdje jos nije bila.. ni gdje ja nisam bio... i onda stat pred neku ulicicu.. a mrak je... i primit je za ruku.. a svijetle ona bijela svijetla, ne ona zuta.. i prosetat kroz tu ulicu sa njom, drzeci ju za ruku.. i brojat joj korake.. onako potiho, i potajno.. da ne primjeti....
-cekaj, reko si da ju ne zelis poljubit a onda pises ovo?
-... i kada doðemo do kraja ulice uzet neku kredu.. u boji... da, slucajno je tamo, ne pitaj me, ne znam... ostavit nju tamo.. i otic ponovo do polovice te iste ulice... i razgrnut snij... jesam reko da je dva dana prije pao snijeg? i da je hladno?.. i razgrnut taj snijeg.. i napisat njeno ime... i vratit se do nje... i onda ponovo saplest njene prste sa svojima... i.. onda... k vragu... ispast najveca budala?... kako nisam prije primjetio da joj je hladno za prstice? ima neka izreka u kojoj se najvece budale mogu izvuc? ma da... ne pitaj me opet kako ni zasto, ni otkud, ali... da... imam te rukavice u dzepu... bas za njenu rucicu raðene.. i to su one rukavice bez prstiju, vunene.. znas? sa snjegovicem nacrtanim.. koji ima dvije grane umjesto ruku...
-hm.. nisi mi bas jasan..
-i tada ju zelim samo gledat...malo.. i odvest.. negdje... gdje moras odmah sjest, zato sto je strop prenizak da stojis.. a unutra je toplo.. i popili bi kakao.. da se ugrijemo potpuno... i cekao bi da se nasmijesi... i popravi kosu.. skine kopcu, pa ju stavi ponovo.. i spusti ruke.. jednu na stol, a drugu na moju nogu.. i onda... da... onda bi je poljubio.. za svaki korak koji sam izbrojao na pocetku ove price...
-kolko ti imas godina? i znas da zivot nije bas uvijek idealan?
-naravno.. al meni ova prica i nije bas idealna... sta je u tome idealno da ti se djevojka smrzava dok ti saras sa kredom nesto?? i ako je nesto idealno onda se nista ne treba mjenjat u prici? ovdje je umjesto kakaa moglo slobodno pisat i topla cokolada.. ili je snjegovic mogo imat ruke napavljene od metle... potpuno svejedno..
-pa zasto nisi onda odma na pocetku spomenuo da ju zelis poljubit? prvo ju ne zelis poljubit, a onda zelis? sta na kraju? sta zelis?
-ne zelim ju poljubit na pocetku zato sto nisam zaljubljen u nju.. reko sam ti to... a sta sam onda? ne znam.. jednom kad shvatim, ovo ce biti samo glupi predgovor koji niko nece citat.. predgovor potpuno lijepoj i skroz tuznoj prici.... prici koju cu joj odsutit jednom.. da...
|
| pon sij 10, 2005 10:53 pm |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
"Zahvalan sam sto sam te uopce nasao. Mogli smo projuriti jedno pokraj drugoga kao dva zrnca svemirske prasine. Bog, svemir, ili ma kako odlucili nazvati te velike sustave harmonije i reda, ne priznaju zemaljsko vrijeme. Za svemir se cetiri dana nimalo ne razikuju od cetiri miljarde svijetlosnih godina. Nastojim to uvijek imati na umu. Ipak sam samo covjek. A sva ta filozovska racionaliziranja koja mogu smisliti ne sprecavaju me da Te zelim svakog dana, svakog trenutka, kao sto ne mogu sprijeciti ni nemilosrdni vapaj vremena, vremena koje ne mogu provesti s Tobom, u svojoj glavi. Volim Te duboko i beskrajno. I uvijek cu Te voljeti. Posljednji kauboj Robert"
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| uto sij 11, 2005 11:03 am |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
I'll only say this once. I've never said it before. This kind of certainty comes but just once in a lifetime."?
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| uto sij 11, 2005 11:26 am |
|
|
|
malimis
...sanjar prve klase...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 10:41 am
Postovi: 2683
Lokacija: Asteroid B-612
|
Francesca: And in that moment, everything I knew to be true about myself up until then was gone. I was acting like another woman, yet I was more myself than ever before.
Robert Kincaid: This kind of certainty comes but once in a lifetime.
Francesa: I was just going to have some iced tea and split the atom.
Robert: If you want me to stop, tell me now.
Francesca: No one's asking you to.
Robert: The old dreams were good dreams; they didn't work out, but glad I had them.
Robert Kincaid: I dont want to need you, 'cause I can't have you.
Robert Kincaid: Don't kid yourself, Francesca: you are anything but a simple woman.
Caroline: Who knew that, in between bake sales, my mother was Anaïs Nin?
Robert: When I think of why I make pictures, the reason that I can come up with just seems that I've been making my way here. It seems right now that all I've ever done in my life is making my way here to you.
_________________
...ulazis mi u svijet kao vatromet
i dajes svemu neki smisao i ime...
|
| uto sij 11, 2005 11:27 am |
|
|
|
nick
Admin (Bog i batina)
Pridružen/a: uto ožu 16, 2004 1:14 pm
Postovi: 1087
Lokacija: Sandzaklija na privremenom radu u Chekrchichima (Rikavachko-Gvozhdzanska zhupanija)
|
|
| uto sij 11, 2005 11:45 am |
|
|
|
witch
...osmjeh joj je lajtmotiv...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 11:14 am
Postovi: 548
Lokacija: Dolje ispod Sljemena
|
_________________
Some people are settling down, some are settling and some people refuse to settle for anything less. Than butterflies...
|
| uto sij 11, 2005 12:56 pm |
|
|
|
witch
...osmjeh joj je lajtmotiv...
Pridružen/a: sri ožu 17, 2004 11:14 am
Postovi: 548
Lokacija: Dolje ispod Sljemena
|
I love you. And not, not in a friendly way, although I think we're great friends. And not in a misplaced affection, puppy-dog way, although I'm sure that's what you'll call it. I love you. Very, very simple, very truly. You are the epitome of everything I have ever looked for in another human being. And I know that you think of me as just a friend, and crossing that line is the furthest thing from an option you would ever consider. But I had to say it. I just, I can't take this anymore. I can't stand next to you without wanting to hold you. I can't, I can't look into your eyes without feeling that, that longing you only read about in trashy romance novels. I can't talk to you without wanting to express my love for everything you are. And I know this will probably queer our friendship - no pun intended - but I had to say it, because I've never felt this way before, and I don't care. I like who I am because of it. And if bringing this to light means we can't hang out anymore, then that hurts me. But God, I just, I couldn't allow another day to go by without just getting it out there, regardless of the outcome, which by the look on your face is to be the inevitable shoot-down. And, you know, I'll accept that. But I know...I know that some part of you is hesitating for a moment, and if there is a moment of hesitation, then that means you feel something too. All I ask, please, is that you just, you just not dismiss that - and try to dwell in it for just ten seconds. Alyssa, there isn't another soul on this fucking planet who has ever made me half the person I am when I'm with you, and I would risk this friendship for the chance to take it to the next plateau. Because it is there between you and me. You can't deny that. Even if, you know, even if we never talk again after tonight, please know that I'm forever changed because of who you are and what you've meant to me, which - while I do appreciate it - I'd never need a painting of birds bought at a diner to remind me of.
_________________
Some people are settling down, some are settling and some people refuse to settle for anything less. Than butterflies...
|
| uto sij 11, 2005 1:06 pm |
|
|
|
leki
...brodski mali...
Pridružen/a: pon ožu 29, 2004 12:09 am
Postovi: 119
|
|
| uto sij 11, 2005 1:23 pm |
|
|
Online |
Trenutno korisnika/ca: / i 0 gostiju. |
|
Ne možeš započinjati nove teme.
Ne možeš odgovarati na postove.
Ne možeš uređivati svoje postove.
Ne možeš izbrisati svoje postove.
Ne možeš postati privitke.
|
|
