[povratak]

Ljubljana - Križanke 27.05.2005.

by malimis

 Uvijek se iznova pitam što je to što Ljubljanski koncert čini toliko posebnim. Križanke su jedan od onih prostora koji imaju dušu. Publika na Križankama je drugačija. Kulturna. I kada se svemu tome doda Balašević i njegovi Nenadjebivi dobije se jedan od onih koncerata koje ne želite propustiti jer to je večer koja vam treba da napunite baterije za slijedećih nekoliko mjeseci.
 Dan je bio pravi ljetni. Umjesto već tradicionalnog obilaženja nekih srcu dragih Ljubljanskih kafića, nakon ručka smo otišli u parkić kraj Križanki i dan je prošao u izležavanju na travi. Odslušali smo tonsku probu i oko pola 8 uputili se prema ulazu. Sreli neke poznate ljude, popričali malo i ubrzo smo se našli u prvim redovima.
 Tu smo bili poprilično ljuti na organizaciju. Normalno je da ne možete na koncert unjeti svoje piće ali kada u dvoristu Križanki kupite vodu ili pivu i to isto piće smijeti popiti samo u tom dvorištu postanete jako ljuti. Zamislite kako je prekrasno 4 sata provesti žedan na +25. A valjda samo nebo zna tko je uveo takvo pravilo i zašto. Srećom, mi Hrvati znamo prešvercati koješta pa je tako ipak naša mala družina unatoč zabrani konzumiranja tekućine za vrijeme koncerta osigurala sebi koju kap vode zahvaljujući nekoj tamo veštici :-)
 Drugi minus organizaciji. Nije bilo zaštitne ograde. Što se na kraju ipak i nije pokazalo loše jer kao što sam spomenula publika na Križankama je kulturna. Nitko se nije gurao pa te ograde i nije trebalo osim da se možete nasloniti na nju. Pitam se kako bi izgledao koncert bez zaštitne ograde negdje u Hrvatskoj… Hm… nadam se da neće nikome tako nešto pasti na pamet.
 Koncert počinje sa nekih 15-ak minuta zakašnjenja, prva pjesma Priča O Vasi Ladačkom. A nakon toga slijede:

2. Neki novi klinci
3. Jednom su sadili lipu
4. Aco braco
5. Tvoj neko
6. Maliganska
7. Svirajte mi Jesen stiže
8. Ćaletova pesma
9. Marina
10. Protina kći
11. Sevdalinka
12. Miholjsko leto
13. Pesma o jednom petlu
14. Ja vas kanda znam
15. Namćor
16. Sin jedinac
17. Hej, haj, baš nas briga
18. D-moll
19. Ratnik paorskog srca
20. Galicia
21. Provincijalka
22. Ne lomite mi bagrenje
23. Ringišpil
24. Boža zvani Pub
25. Budimpeštanski sneg
26. Slabo divanim madžarski
27. Odlazi cirkus

 Ovoga puta falili su Andrej sa harmonikom te Pera i Kina sa svojim gitarama. No zato pjesma koja se mene osobno toliko dojmila da sam se ježila bila je Tvoj Neko. Balaš, Šen i gošća iznenadjenja – operna pjevačica čije ima nisam “uhvatila”. Neprevodivo u riječi, pogotovo kraj u kojemu Šen svira sasvim tiho na jednoj žici voline izvlačeći iz nje tolike emocije… kako da vam to uopće dočaram? Nemoguće.

 Čini mi se da je Balaš dosta pričao na ovom koncertu o svojoj obitelji. I puno nas je nasmijavao. Pričao je o svom djedu, o susjedi koja je bila zaljubljena u njegovog oca i koja im je donosila princes krofne, spomenuo je svoju majku koja je sada andjeo… koja je bila andjeo i dok je bila na zemlji i rekao kako ga je ona jedina u obitelji podržavala kada je odlučio pjevati i kako mu je samo žao što nije čula neke pjesme kao što su Lepa Protina Kći, Portret…
 Rekao je kako ga često pitaju o tome kako je nastala neka pjesma, kao npr. ova slijedeca… Rekao je kako je ovdje s njim i njegovo najstarije dijete Jovana. Koja više i nije dijete. I kako se sjeća kada ju je prvi puta ugledao s dečkom… (faca u stilu: “moja mala djevojčica!”) i pomislio “s TIM… “narkomanom”!” “Moje pjesme nastaju iz ljubavi.” rekao je i otpjevao Miholjsko leto. Nisam nikada mislila da pjesma ima veze s Jovanom ali nakon priče cijela pjesma postala je toliko slikovita… znate ono kada slušate pjesmu i vidite slike, film…
 Za prijatelja s kojim je bio u vojsci i koji je bio na tom koncertu otpjevao je Jesen Stiže Dunjo Moja.
 U Provincijalki je spomenuo ime mosta pod kojime je devojka rekla “pa dobro” ali zaboravih…
 Pričao je dosta i o ratu…
 I o tome kako su se susjedi skupljali u njegovoj bašti i zurili u neku daleku zvijezdu za koju su bili uvjereni da je špijunski zrakoplov koji ih snima po noći kako bi ih slijedeći dan mogao bombardirati a susjede su se čudile kako piloti udju u nevidljivi zrakoplov.
 Kako je njegov djed davno prije izrekao veliku mudrost… “U ratu nema pobjednika. Svi su gubitnici.” Mislim da je nakon toga slijedio Ratnik Paorskog Srca.
 Rekao je kako pokusava skupiti lovu za snimanje filma Priča o Vasi Ladačkom (sa happy endom) i kako se nada da će uspjeti i kako ćemo zajedno sjediti na premijeri.
 Spomenuo je da kod kuće ima hrpetinu nedovršenih romana, scenarija…
 U jednome trenutku pričao je kako njegovim kolegama bacaju na stage grudnjake i kako su njemu bacali svašta ali takvo što nikada i prije nego je dovršio priču na stage su doletile ženske gaćice od djevojaka iz Iloka (sa etiketom :-)).
 I tako… priča po priča, pjesma do pjesme i došlo je vrijeme za Cirkus…
 “Laku noć moje dame i gospodo… sanjajte lavove… žute… kako se maze…”

 Svijetla arene ugasila su se. Laku noć Ljubljano… znali smo da nas nećes razočarati. Ipak si ti Dama sa dusom. Sačuvaj to breme posebnosti i ne daj se babarogama. Do slijedeće predstave…
 P.S. I bubnjar je ubacio prstić u zlatni okov.