Remorker - Kino Una, Bihać, 10.03.2007.

by edo

Te subote nešto se dešavalo u Bihaću, što je natjeralo mene i hrpu moje zagrebačke ekipe da se pojavimo u tom malom pograničnom Bosanskom gradu u blizini Plitvica. Dobra i jeftina hrana i piće, kao i uslužni domaćini su došli samo još kao odličan bonus. To dešavanje je bio prvi koncert starog benda s novim imenom i pjevačem. Po očekivanju, ime Remorker, kao i novi pjevač Koki, nisu nimalo naškodili vrhunskoj svirci. Čak dapače, iz mog kuta gledišta, dodatno su je i poboljšali i osvježili.

Ali da krenemo redom. Znači bio je planiran cijelovikendni aranžman zujanja po Bihaću, posjeta koncertu, i izleta po prelijepoj prirodi u okolici grada. Ja sam od toga odustao jer vremenska prognoza nije obećavala baš neku toplinu i sunce. Dolazak u Bihać oko 18 popodne bio je popraćen okupljanjem svih protagnoista. Bez ikakvog dogovora pred kinom Una gdje je bio zakazan koncert, našao se dio zagrepčana i bosanaca, koji su tu došli ranije i počastili se raznim vrstama mesnih proizvoda na bosanski način, te Mirko iz Rijeke i moja bolja polovica i ja. U kinu smo zatekli i bend, te je naravno nastalo sveopće pozdravljanje i priča i zafrkancija. Nakon toga je bio red da i mi koji smo ostali gladni i došli kasnije omastimo brk i zakoljemo pokoje dobro izroštiljano meso u divnom restorančiću River Una smještenom na samoj rijeci Uni u prelijepom ambijentu. Kada je ta sveta dužnost bila obavljena svi skupa smo zaposjeli stol u Kinu Una u neposrednoj blizini šanka i počeli trusiti domaće jako dobro Preminger pivo i bezobrazno jeftini vrhunski Merlot, a sve u dobroj namjeri da skratimo vrijeme do početka koncerta uz opuštanje i zafrkanciju.

Oko pola 23 započeo je i prvi javni nastup benda Remorker. Otvorili su ga s...pa naravno, Remorkerom (pogledajte među filmiće). Od samog početka je bilo jasno da će Kokiju trebati malo da se opusti i da to sjedne na svoje mjesto, ali i da ima jako ugodnu boju glasa i da itekako zna pjevati i svirati. Vrhunska muzička podloga i solaže su već nešto na što smo od ovih momaka navikli, pa nije bilo nikakvo iznenađenje čuti stalne ovacije na Deranove, Lukine i Banetove solaže. Ono što se odmah uočava u bendu je neki novi polet, svježina, i otpuštanje svih kočnica, tako da su nas tokom večeri iznenađivali ponekim promijenjenim aranžmanima, izborom pjesama, i energijom na bini. Svakako treba spomenuti i publiku koja je bila potpuno ufurana, kao uostalom i svi mi, tako da nije nedostajalo smijeha, veselja, plesa i sveopćeg izvrsnog raspoloženja. Naravno cijelu listu pjesama nisam zapamtio niti pisao, ali ono što mi je ostalo u sjećanju je svakako da nisu svirali Vasu (i ovo nije zamjerka, dapače), da je Dunja bila izvedena u nekom lagano reggae aranžmanu, da je Luka propjevao na Boži zvanom pub i na Sugar rap, da je bilo puno pjesama koje se inače rijeđe mogu čuti, uključivo i Citron pesmu, Devedesete, Slovensku... Bilo je u repertoaru još iznenađenja ali nisam ih sve popamtio. I što se više bližio kraj koncerta, Koki je bivao bolji svakom pjesmom, a i bend je to pratio tako da možemo očekivati još bolje svirke. Vjerojatno već u sljedeća tri dana u Sarajevu i Zenici. Sve skupa je završilo oko 2 i 15 sa Sevdalinkom. Bend i veliki dio ekipe su se zaputili kod Ede u Bihaću na spavanje (ne'š ti slučajnosti u imenu hotela :-) ), a i ja sam se u društvu svoje bolje polovice nakon podužeg opraštanja sa svima isto uputio kod Ede na spavanje, samo u Zg, sa puno dobrih dojmova i saznanjem da se ova putešestvija itekako isplatila na više načina.