[povratak]

Zagreb 13.12.2002.

by malimis

Zagreb te voli

 Petak 13. Dan koji smo cekali vise od desetljeca.
 Ispunjeni ljubavlju, ruseci sve predrasude ponovno su se susreli... Djole i Zagreb...
 Ledena dvorana Doma sportova napunila se puno prije zakazanog susreta. Transparenti su pricali svoje price... “Racunaj na nas”, “Dobro nam dosel, prijatelj” “Pa dobro gde si ti?” , “Sve to dodje na svoje”, “Uvik isti Optimisti”, “Remorkeri u svakoj tvojoj luci... Zagreb”...
 Energija koja je ispunjavala dvoranu je neprevodiva u rijeci.
 I onda dugo ocekivani susret... Djole je dosao... Nije rekao nista... Zapjevao je:

“Najbolje godine
ovog zivota mog,
sjajne i rdjave,
samo su kliznule,
k’o sila Dunava
pod senkom Tvrdjave...”

 Pjesma nas je sve iznenadila jer smo bili sigurni da ce prva biti “Noc kad sam preplivao Dunav” ili “Stih na asfaltu”. Ali isto tako smo ocekivali da ce nas Djole mozda sve ipak iznenaditi i poceti sa necim trecim... tako je i bilo, poceo je s “Marim ja”.
 Nakon prve pjesme slijedio je govor u kojem je izmedju ostaloga rekao: “Ja sam ovdje ipak samo stranac...” Na sto je dvorana odjekivala uzvicima: “Zagreb te voli!”
 Sve sto se desavalo nakon toga tesko je opisati rijecima.
 Suza je bilo u nasim ali i u Djoletovim ocima.
 Obecao nam je da ce od sada svaki prosinac dolaziti u Zagreb.
 Gledali smo se kao da se vidimo prvi puta, upijali smo svaki trenutak, slusali svaku rijec...
 Na pozornicu su padale majce, pa mali bijeli zec i mandarina koju je podjelio sa svojim vjernim klavijaturistom...
 U jednom trenutku je pogledao djevojku u prvom redu i rekao: ”Pile moje, pa sto si tako tuzna... evo ti nesto da se malo razveselis...” i pruzio joj svoj sat.
 Zatim su pocele dolaziti i poruke u boci sa raznim zeljama koje nam je ispunjavao.
 U jednoj od boca nasla se i poruka koja nas je sve ostavila bez daha. Jedan je Igor zamolio Djoleta da zaprosi njegovu djevojku umjesto njega. Djole je kleknuo na pozornicu i rekao “Marijana hoces se udati za nas?” Cijela je dvorana prestala disati... Nesto kasnije, par se probio do prvog reda, a Djole je stavio Marijani prsten.
 Nakon toga je otpjevao Poslednju nevjestu i rekao:” Deco neka vam je sretno! Ali drugacije i ne moze biti kada pocinje sa mjesta punog ovako pozitivne energije.”
 U publici je bilo ljudi svih godina i svi su pjevali sve pjesme.
 Djole naravno nije zaboravio ni svoje fanove... Optimistima je otpjevao “Zivot je more”, a Remorkerima “Remorker”.
 Decki iz benda koje je nekoliko puta predstavljao, svoj su dio posla odradili odlicno i dobili veliki pljesak.
 Koncert je trajao oko 4 i pol sata, a Zagreb nas je docekao prekriven prvim snijegom... magija nema sto...

malimis