[povratak]

Đorđe Balašević i Panonska mornarica tour 2011 - Sportska dvorana Varaždin, Varaždin, 21. & 22. 05. 2011.
izvještaj s koncerta i filma

by Borko

Nakon 3 odnosno 2 dana trebao bi ja nešto napisati o koncertu u Varaždinu, nisam ja pravi pisac tih izvještaja i reporta, kao kolege novinari koji na početku koncerta stisnu štopericu i mjere koliko će trajati, koliko je ljudi stajalo u redu, a koliko ih je išlo na wc. Ne, ja sam jedan od onih kojemu treba proći koji dan da se slegnu dojmovi pa tek onda racionalno mogu napisati moje viđenje koncerta. Bio je to prvi koncert u sklopu turneje „Đorđe Balašević i Panonska mornarica – Tour 2011“ koji se održao u subotu 21. maja, alias svibnja, ove godine (2011). Nakon prošlogodišnje premijere u Opatiji i toura po Splitu, Osijeku i Zagrebu, na red je ove godine došao i Varaždin, zatim Slavonski Brod, te Pula. I nije to bio jedan od koncerata, to je bio praznik u Varaždinu na koji smo čekali od 2005. godine i koncerta pod bedemima Starog grada za Špancirfest.

Nakon kašnjenja od nekih pola sata, zbog propusta organizatora da se otvori još koji ulaz za parter, pa je dobar dio ekipe zakasnio na početak koncerta, što je i Đole primjetio ta prokomentirao „Gdje ste do sad, sad se dolazi?“ koncert je počeo kao i prije 6 godina, a kao da je bilo jučer sa izlaskom profesora Dujina, pa se priključio bubnjar Petar Radmilović, zatim Buga i na kraju Đole te započeo „Noć kad sam preplivao Dunav“, a nakon pjesme napomenu da nema nikakve rodbine u Varaždinu, ali da je svejedno došao vidjeti dal ima koga od „njegovih“. Zatim je uslijedilo predstavljanje novog benda Panonska mornarica te uz marš na bubnjevima ušli su tamburaši te odsvirali „Panonski mornar“. Poslije mornarice slijedi priča o vojski i pjevanju u Varaždinu pred mnogo godina, o nekim maturantima i o nekim novim klincima, a kako to obično biva još tamo od onog humanitarnog koncerta u Puli kad je doletio mali bijeli zec na pozornicu, to već postaje uobičajena scenografija njegove publike da dolete mali plišani zečevi. U Zagrebu su uz zečeve doletjele i mandarine koje još i pristaju uz pjesmu „kad sam dobio par mandarina i malog belog zeca...“ neznam koja je poruka bila s bačenim plišanim majmunom zavidnih proporcija... Tako su se redale pjesme za pjesmom i kad bi uspoređivali set listu sa onom iz Zagreba, skoro su iste, ali je vrijedilo čuti neke pjesme koje ipak nisu bile odsvirane u Zagrebu kao „Marina“ i „Dođoška“ gdje se bendu pridružio i Nikša Bratoš te odsvirao gitaru do kraja koncerta. Još jedna stvar koju nisam vidio u Zagrebu je gospodin Ignac na violini u mornarskoj majici i moram priznati da izgleda pomalo smiješno, za njega su ipak odjela koja bolje pristaju uz tu violinu koja je malo falila u Zagrebu i on je dostojno na svoj način uz onaj širok osmijeh odsvirao svoje solo dionice, a pošto ga nije bilo na prošloj turneji, na ovoj mu je omogućena posebna najava i doček na bini uz veliki pljesak iz publike. Teško je opisati njegov koncert nekim posebnim rječima jer što god da napišeš nikad to neće dočarati ono što se dogodilo, to se jednostavno mora doživjeti, pa čak i kad gledaš filmiće koji su snimljeni ni oni nemogu predočiti taj osjećaj, a kako će onda neki suhi tekst. Nakon dva bisa i otpjevanih 40 pjesmi i sam Đole je rekao „Ako ovo nije koncert, onda stvarno ne znam što je koncert“ i završio druženje sa „Odlazi cirkus“.

I ne bih se htio zamarati brojkama koliko je bilo ljudi, koliko je trajalo i tako, time nek se bave oni pravi novinari, samo sam siguran da se koncert nije rasprodao i da je bilo još dosta mjesta na parteru što me malo začudilo, al' očito da je recesija pogodila one koji bi došli na koncert, a bilo im je nedostižno...

Za kraj evo vam i set lista:
1. Noć kad sam preplivao Dunav
2. Panonski mornar
3. Neki novi klinci
4. Ćaletova
5. Marina
6. Dođoška
7. Boža zvani Pub
8. Ljerka (Korzo)
9. Još jedna pesma o maloj Garavoj
10. Buba Erdeljan
11. Divlji badem
12. Lađarska serenada
13. Galicija
14. Mirka
15. Namćor
16. Provincijalka
17. Devojka sa čardaš nogama
18. Slabo divanim mađarski
19. Otilija
20. Anita (Budimpeštanski sneg)
21. Poslednja nevesta
22. Čivutski vrt
23. Priča o Vasi Ladačkom
24. Bezdan
25. Dmol
26. Jednom su sadili lipu
27. Ringišpil
28. Aco braco
29. Sin jedinac
30. Naposletku*
---------------
31. Slovenska
32. Jesen stiže dunjo moja
33. Život je more
34. Lepa protina kći
35. Bela lađa
---------------
36. Neko to odgore vidi sve
37. Prva ljubav
38. Remorker
39. Portret mog života
40. Odlazi cirkus

Poslije koncerta u subotu, na red je došla i premijera filma „Kao rani mraz“ u nedjelju, ulazi su bili otvoreni od 19 sati i požurili smo da zauzmemo što bolja mjesta... Pred ulazom veliki plakati s najavom, zatim strašila i bicikl koji je korišten u filmu, uglavnom već na ulazu se osjećalo da će to biti doživljaj. Nakon kraćeg muvanja oko dvorane odjednom se stvorila gužva pred glavnim ulazom, izašli su tamburaši i počeli svirati instrumentale iz filma, na to se pojavio Đole koji je neumorno davao autograme, slikao se i razgovarao sa svima koji su se tamo zatekli i tu se može vidjeti ta njegova veličina. Ni jednog trena nije skidao osmijeh s lica i nije mu bilo teško stajati vani i slikati se, već naprotiv vidjelo se da uživa u tome. Nikad nisam gledao film na tako velikom prostoru, al dvorana je nakon jučerašnjeg koncerta i gužve preko noći postala kino-dvorana sa velikim platnom i stolicama u parteru. Ugasila su se svjetla i kad su svi gledali prema platnu i očekivali početak filma, svjetlosni top se uperio prema vratima, gdje su počeli izlaziti tamburaši uz zvukove instrumentala „Priče o Vasi Ladačkom“ a iza njih ulazi i Đole. Popeo se na binu te još jendom pozdravio Varaždinsku publiku uz pitanje „Vi ste od jučer ovdje?“ te najavio film, kako bi on rekao nije to film već malo duži spot. I tako bi, film od nekih 2 sata i 40 minuta je krenuo. Moram priznati da mi film nije sjeo onako kako je trebalo iz više razloga, prvi razlog je definitivno to što je bilo preglasno, pa se neke rječi nisu ni čule ili se nisu čule onako kako treba, a film je pun balaševićevskih rečenica koje je teško skužiti i kada čuješ jasno, a ne kada ti promakne koja rječ. Drugi razlog je taj što sam bio malo umoran još od koncerta pa mi se u jednom djelu počelo spavati, a treći je taj što sam već spomenul da je film malo i teži i da ga treba dobro slušati da se skuži bit. I zato čekam priliku da ga još jednom pogledam i to ako je moguće doma iz kreveta... A što reči o filmu, ljubavna priča sa puno poučnih rečenica i misli. Ima dosta neočekivanih zvukova koji jednostavno preplaše, od običnog iskakanja ribe iz vode, oni su uspjeli preplašiti cijelu dvoranu. I tek kad odgledaš film neke pjesme doživiš u pravom smislu, kao „Lađarska serenata“ sa scenom na lađama ispod prozora... Neću više otkrivati scene iz filma da i drugima bude zanimljiv kad ga budu gledali... Uz vrhunsku glumačku ekipu, film je opravdao očekivanja i nije mi jasno zašto njegova kćer ne može dobiti ulogu drugdje jer je svoju ulogu u filmu odradila vrhunski, a uz nju se u filmu našao i sin Aleksa, te žena Olivera, a u jednoj sceni i sam Đole na konju. Sve u svemu vikend za pamćenje i čekamo da praznik opet dođe u Varaždin.

Borko, još uvijek samo svoj....

[na vrh]