[povratak]

Neki novi klinci - Londoner, Zagreb, 28.09.2007.

by ElwoodBlues

Kaže Edo napiši nešto. Kažem ja njemu hoću. Sebi kažem: A šta ću pisat? Klinci peti ili šesti put u Zagrebu, ko broji više, šta da ja pišem? Bio sam na svim njihovim zagrebačkim koncertima, sram me to skoro i priznat, misliće ljudi da sam, božemiprosti, kakav besposličar, ili još gore, frik. A takvih oko Đoleta, naučio nas je život dosad, još kako ima, i ti nisu uvijek prvi izbor za druženje
No, u moju obranu, ja Đoleta već godinama ne slušam kući, ne stavljam ga već odavno ni u walkman, a bogami i po privatnim dernecima i pijankama se dobrano prorijedio. Jedina konzumentska veza sa djelom Đ.B.-a koju imam su koncerti njegovih tribjut bendova. Kontam ja - bolje slušat i prosječan bend uživo nego odvratno produciran a bezgrešan bend sa ploče pa još i pride onaj unjkavi nevjerljiv glasić...
I budući da se koncerta Klinaca već dosad pristojan broj zaredao, onda je razumljiva moja nemotiviranost i neinspirativnost Mogu samo sumirat zaključke i opservacije izrečene već par puta, što u bespućima sajber prostora, što usmeno preko čaše. A, vi'te, ti komentari uvijek nekako isplivaju u sučeljavnaju sa promišljanjima o onom drugom, srpskom tribjutu. Kažem "onom", iako znam da su dva ustvari - no nove nenormalne sam gledao samo jedanput, kada su bili još svježi i relativno neusvirani, kao i Remorkera, koji osim dvije-tri pjesme nije ponudio ništa različito od nenormalnih. Pa se tako ta dva benda u mojoj glavi, bar po ušnom apektu, vode još uvijek pod jedan.
Daklem, zaključci. Klinci su prilično drugačiji bend od nenormalnih i derivacija nenormalnih. Prvo, repertoar im je prilično različit, pa smo na zadnjim koncertima Klinaca, kao i na ovom rujanskom mogli čut Pa dobro gde si ti, Tomu Sojera, Nikad kao Bane, Gde baš sada da se zaljubim, a možda i još koju koje se sad ne mogu sjetit, koju Đole nema šanse da bi izveo, a sve sam više skeptičan i bilo koji srpski tribjut. Pored tih spomenutih pjesama, zavidan je postotak non-greatest hits pjesama koje su uvrštene u repertoar. Zašto je to bitno? Bitno je, bitno, naslušao sam se Đoleta i njegovih počasnih bendova preko glave i kad čujem Život je more, Dunju, Jesen ili – oh bože – Vasu obliva me vruć znoj, obuzima me dosada, noge su mi iznenada umorne i ide mi se, ako ne kući, onda bar do wca, šanka, ili malo vani na zrak. A inače mrzim si prekidat kontinuitet koncerta no eto. Drastične prilike traže drastične mjere Da, sad se sjetih: mrzim pauze između setova. Ne mogu skontat čemu služe. Kome se piša, iće pišat usred pjesme, ko je žedan, naće put do šanka usred pjesme, kome se manta, izaće na zrak usred pjsme. Jedino možda ako je bendu do pauze, poštujem, al de ljudi, ne možete 3 sata u komadu odradit, pa di vam je mladost i entuzijazam
Drugo, Klinci su amaterskiji nastojeni glazbenici od past i prezent nenormalnih. Čini mi se da je kod njih jedino klavijaturistica Judita klasično akademski školovana za svoj instrument, te kao takva može parirati Banetu. Što nije ni dobro, ni loše, ni kul, ni an kul – samo primjećujem. Sarjanović je za klasu slabiji od Luke, ali to nedoknađuje, pa i prebacuje, fascinantnom količinom duha i entuzijazma, a bome i scenskog nastupa Singer je profesionalan bubnjar, i to se u njegovom sviranju osjeti u nedostatku, ajmo reći, žara i svježine, čega kod Mije ima; Dino je sa cigaretom i "nebu mene niko jebal/se bum vas tužil" stavom najbliži Keith Richardsu od svih muzičara koji sviraju Đoleta Tomislav ima drukčiju boju glasa od Jelenkovića, al koja meni paše (Koki mi još nije sjeo, jebiga), i nakon što sam bio skeptičan prema njemu u početku, zbog poradi glede rejbanki, i malo šmikerskog a malo mamin dečko stava i outfita, defintivno me osvojio kad se onomad devastir'o Balantajnom na bini, kao i što mu nije nikakav bed prestat pjevat usred pjesme i histerično se smijat nečemu, ko zna čemu. Živo i spontano, to ja cijenim, tako su nekad davno i berači pamuka svirali, da sam htio robote i profesionalnost i perfekcionizam... Išo bi na koncert Vanne, Gibonnija, Parnog Valjka ili nečeg.... Zvonimir je gitarist od istog soja kao i Koki i Jelenković, suptilan, ne pravi se važan, skroman, funkcionalan, no kako je ipak posegnuo za električnom gitarom, a ne za akustarom, onda je ipak bio primoran bit malo više primjetljiv i isturen. Nisam pretjerano oduševljen njegovim saundom, malo je sabijen, ne diše, distorzija, urgh, loša, no to nema veze sa njegovim sviračkim sposobnostima a i ne bi da ispadne da sam ja tu neki sudac – znate onu: koliko gitarista je potrebno da promijeni žarulju? 20. 1 koji će to ekšli raditi a 19 da stoji oko njega i prigovara kako bi oni to bolje. E pa, for d rekord, kad nisam taj jedan, vala nisam ni jedan od tih 19
Vič brings as tu d kveščn ov saks plejer: Dobar je Vanja, i drag i oke, al i dalje mislim da bi strašno kul bilo umjesto njega, ili – što da ne – pored njega vidjeti Derana, em što ne bi bile potrebne neke velike probe, em bi se možda ubacio u pjesme u koje Klinci ne stavljaju sax. Remorker, recimo, ima ih još, sigurno, samo mi sad ne padaju na pamet.
Da poentiram ovo trkeljanje, Klinci su neku večer, kao i uvijek dosad, demonstrirali manje ulaštenu sviračku prezentaciju od srpskih tribjuta ali i nonšalantnost, opuštenost, zaigranost, djetinje veselje, kežjuel stil, što srpskim tribjutima već dugo fali, jer, ruku na srce, oni su odavno dosegnuli daleko od svog matičnog grada, u veće koncertne prostore, i ne mogu si priuštit sve što Klinci mogu.... Iz tog razloga, nadam se da će se nastupi Klinaca nastaviti na mjesečnoj bazi, u malim prostorima. U Boogaloou, recimo, bi se njihov šarm skroz izgubio.

Ko voli Đoletove pjesme, bit će sretan sa bilo kojim tribjut bendom. Ko neke Đoletove pjesme voli malo više od nekih drugih Đoletovih pjesama, ko uz pjesme voli i stav koji ide uz to, možda će mu za nijansu više pasati Klinci. No, ništa nije pravilo. U svakom slučaju, uvijek je bolje otić na koncert nekog tribjut benda nego puštat kući de mol sa kazeta, uzdišući kako je to super stvar, e baš ono super, jaooo Đolee legendoooo

[na vrh]