[povratak]

Remorker - KSET, Zagreb, 23.11.2007.

by Vedran

I još jedan Balašević Tribute band odlučio nas je posjetiti u manje od sedam dana. Bivši bend onog momka koji je prošli tjedan pjevao u Boogaloou. No, dragi čitaoče, odnosno čitateljko, takvim detaljima koji utiru put ka žutoj štampi ovdje nije mjesto, a i pretpostavljam da i tebi lično to nije bitno, te da nisi zbog toga kliknuo na ovu recenziju (Ako jesi, nađi si neki hobi.). Zanima te, dalje pretpostavljam, valja li šta ovaj bend ili ne.
Da skratim – valja. Pogotovo u u KSET-u, koji je nekako već trejdmark prostor za ovaj bend, pa se uvijek nađe i pokoja bonus vibracija. Ove momke sam geldao i u nekim drugim klubovima u manjim mjestima, no dojma sam da im KSET ubaci neki specifični momentum, pa mi se zato čini da je ova svirka bila njihova najbolja dosadašnja, ako izuzmemo premijerno gostovanje u KSET-u prije tri godine, no tada su u igri bile neke druge, ajmo reć' sociološke dimenzije i emocije koje s glazbom i sviranjem nemaju veze, pa ćemo zato ta dva premijerna uzastopna koncerta i izbaciti iz usporedbi.
Početak je bio relativno regularan i linearan, valjda zbog toga što je bend u zadnji čas prošao naplatne kućice na Zagreb istok ulazu, a tonska proba je baš završavala kad je publika počela ulaziti. No stvari su se zahuktale nakon par pjesama, a da li zbog moje pozicije tik uz desni ugao bine, ili zbog čega, dobru impresiju na mene su ostavili Bane (Branislav Tomić) d pijano plejer i Singer (Siniša Lučić), litl dramer boj.
Bane je ozbiljan muzičar koji je ogrizao i u zahtjevnije i elitnije muzičke grane, a uspješno i uvjerljivo modulira to iskustvo u ovo, da se tako izrazim, lakoglazbeno. Singer je pak muzičar s najdužim stažem među momcima, i ako se ne varam živi samo od toga, no kad sam ga tek čuo prije par godina i nije mi se baš činilo da mu je profesionalna ambicija bila svirati Balaševića. No prođe vrijeme, dođe rok, Šenoa reče, i do danas je toliko usavršio "Devojku sa čardaš nogama" da eto imam i ključni dokaz kako u toj pjesmi ključni instrument nije violina, već bubnjevi. Koje bi, onako prezentirane kao u KSET-u ovaj petak, mogao slušati za doručak, ručak i večeru. Vrag po njega neće sigurno. Osim ako se u mladosti nije muvao po raskršćima i pričao s nepoznatima, he he he.
A kada smo kod violine, violinisti je ovo bio jedan od zadnjih koncerata jer, kako sam čuo, odlazi u Brazil provjeriti stanje ženskih prava među tinejdžericama te povremeno svirati u filharmonijskom orkestru. Znači, što ste ga slušali, slušali ste. Momak zbilja zna što i kako s tom violiniom, što je također bilo zabilježeno i na ovoj svirci.
Ostatak benda nisam pratio ovako detaljno, no dajem vam riječ da su muzičari na razini. Novi vokal, Zdravko Kolanda, momak je s iskustvom, i vrlo dostojno prezentira Balaševićeve pjesme, a i činio mi se sigurniji na gitari nego do sada. Probe su majka znanja, dabome.
Kao gosti nastupili su zagrebački Neki novi klinci, ali... Zaboga, od dvije pjesme koje su svirali, jednu je Remorker odsvirao pet minuta prije. Zašto, zaboga, zašto? Ako se zna da Klinci u uvježbanom repertoaru imaju «Tomu Sojera», «Nikad kao Bane», «Pa dobro gde si ti», čuđenje je još veće. Možda zato što im basist nije bio prisutan, no i u tom slučaju fond Balaševićevih pjesama je pozamašan, pa se sigurno mogla naći pjesma koju su i Klinci i Remorkerski basist znali.
Sve u svemu, kvalitetno Đole-iskustvo, i možda ću biti krajnje subjektivan, no nemam neku veliku želju čuti Balaševića lično & personalno u skorije vrijeme. Gospodin mnogo priča između pjesama, što nije loše, ali u određenim prostorima i kod određene publike to pokatkad ubije tok koncerta, a i nitko da mu objasni da određivanje set liste prije koncerta, makar okvirno, nije zalud. Kad brže stvari, kad sporije, kad ovu, kad onu. Tribjut bendovi to ipak kontaju pa njihovi koncerti imaju više glave i repa nego autorovi.
Da ne napominjem da više nemam niti veliku niti malu, već nikakvu želju slušati većinu Balaševićevih studijskih uradaka, jer, majko moja, kako je to dosadno i monotono. Poanta, svrha i smisao glazbe uopće je njeno prezetiranje uživo, baš kao što je bilo i prije nego što su izumili magnetske trake. Ili što već.
Iz ovog ćete i sami lako izvući zaključak. A) ovaj bend je jako dobar ako ne i odličan, B) svi ti silni Balašević tribjuti nisu suvišni, C) ako ste se nadali nekoj komparaciji i presudi jel bolji «ovaj» bend ili «onaj», za*ebali ste se. Oba su dobra, i nijedan nije besmislen. Svirke su popunjene, dakle, i narod je rekao svoje.

P.S.
Kao i u osvrtu na (ne)normalni bend, jedina zamjerka mogla bi ići na set listu. Mada možda - šta možda, sigurno - to bendu/bendovima već ide na živce. Daj sviraj ovo, nemoj ono... Zašto ovako, zašto onako... Jasno je meni da želje mase moraju biti zadovoljene i da su kompromisi nužni. Pa ipak k'o papiga ću i dalje agitirati za što više non-greatest hits pjesama.
Da, svirali su "Viroviticu". Jako dobro, čvrsto, i na granici furioznosti, mada se bend kune da je nije svirao već godinu i više. Samo to je u potpunosti isplatilo cijenu karte...

[na vrh]